Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hero

Marketing

PROMOCIJA




Vaša Hero je ponosna vlasnica crvenog tuljca i pripadnog mu komada papira ukrašenog zlatnim slovima. Da vam bude jasnije, dobila sam diplomu i sad sam službeno dipl. ing.
Teta tehnolog. :)
Promocija je bila dostojanstvena, kratka i vesela, kako i mora biti. Diplomiralo nas je oko 20-tak, tako da nije bilo gužve a i bilo je dosta toga na biranje pa nisam izgledala kao vješalica. Kapice nažalost nismo imali jer je bilo vruće. Dobit ćemo ih naknadno za uspomenu. Da se možemo zamaškarati kad bude vrijeme... :)

Nekako mi se čini da mi je promocija bila ipak manje važna... Da ne ispadne kao da sam ungrateful, moram vas podsjetiti da sam imala veliku feštu na obrani i to mi je nekako ostalo u sjećanju kao more intense. Vjerojatno jer me pucao adrenalin od same obrane a i bilo mi je nekako bliskije jer su mi sve drage kolege i kolegice bile tamo.
Promocija je nekako više dan za roditelje... Da se rasplaču kad vam uruče diplomu i kad išetate iz sale sa punim naručjem cvijeća...

Naravno, moji gospoda Roditelji su se potrudili i za ovaj dan, pa su spremili priličnu feštu kod nas doma. Nemamo baš novaca voditi ljude po restoranima a i ovako je bila puno intimnija atmosfera. Došli su mnogi prijatelji gospode Roditelja s kojima se družimo već desetljećima koji me znaju još dok sam okolo trčkarala u pelenama sa dudom u jednoj ruci i rajnglom u drugoj...
I slavilo se duuuuugo u noć! Volim kad su starčeki u elementu! ;)

Dobila sam svega i svačega... Između ostalog i epilator! Moje najdraže sestrične su znale da si to već dugo želim a nikad nisam imala dovoljno love da si ga priuštim (obećala sam sama sebi da će mi to biti prva stvar poju ću kupiti na prvoj plaći!)... Od sada, vaša Hero će imati ekstra glatke noge! Kao na reklami! ;)
Iako nisam sigurna što su mi s tim željele poručiti... Možda da je vrijeme da se okanim britvice i prihvatim napredak civilizacije? Ma, neeeeeee... To je samo jedan lijepi i intiman poklon...

No, eto i to je prošlo, pa se vraćamo na neke svakidašnje stvari i probleme. Kao na primjer: kako spakirati drage gospodu Roditelje za nastavak godišnjeg i kako izbjeći pitanja tipa: „Sigurno ćeš si kuhati svaki dan?“... Neću! Odbijam poslušnost! Sama sam i napravit ću si kako meni paše! I Miceku, naravno... A budući da Micek mora papati (jer kakva bi ja to djevojka bila da se o svom Miceku ne brinem svom svojom dušom i tijelom :)), svakako neću ostati gladna! Ni žedna... naime, ostalo je još par butelja vina... A ja volim vinčeko... ;)

I još jedna novost... Nazvali su me za treći krug razgovora za sutra u 10 sati... Jeeeeeeeeeeeeee! To je razgovor sa direktorom firme i ravnateljicom razvoja. I ostale smo samo 4 kandidatkinje za to radno mjesto, tako da su mi šanse 1:4 iliti 25 %. Nije ni to tako loše, zar ne?
Svakako vam javim kako je prošlo... Idem se sada malo psihički pripremati na pitanja tipa: „Gdje se vidite u slijedećih 5 godina?“, „Planirate li imati djece slijedeće 3 godine?“ i „Zašto bi trebali baš vas zaposliti?“...

Zapalite mi kakvu svjećicu za srećicu... please... :)
:*

Post je objavljen 24.07.2005. u 19:39 sati.