Još nekidan sam mrtav umoran u sebi psovao četvrto hranjenje te noći
Još jučer sam dobivao srčane udare kad bi se pokušala osoviti na noge
Nema par sati da je problebetala
Bapm, bapm...
Šta god da je to značilo
Tata, tata! Vidi napisala sam TATA.
Od toga je prošla možda sekunda.
Ili dvije.
A sad već iz zaleta skače u more
nakon što se cijelo jutro vozila na biciklu ili rolala
Leptirići za plivanje su davna prošlost.
Pomoćni kotačići na biciklu isto.
Moje oko smeđe šareno je blagoglagoljivo.
Priča viceve koje samo ona kuži.
Zna napamet sve pjesme od Magazina i Severine.
Moj mali radar za šund.
Šprda se sa mnom kad je od volje
Plače kad joj se plače.
Moje malo mače.
Pa obriše suze, popne se na bor i donese cvrčka.
Vidi tata šta imam.
Nama se već lagano mreškaju bore oko očiju
od svakidašnjih nasrtaja ljepljive južine,
a ona raste.
Liže slaju i mumlja nekakvu pjesmicu.
Bezbrižno korača vremensko-prostornim kontinuumom
nesvjesna sjenke školske torbe
što se nadvila nad njom.
A to je tek početak.
Brrr...
Post je objavljen 22.07.2005. u 00:20 sati.