.. nije me dugo bilo... jednostavno nisam znala sto reci... trebalo mi je vremena...
zapravo.. ne znam ni danas, no javila se zelja napisati nesto...
On zadaje udarce.. svakim danom sve vise... ponekad mislim, najgore je proslo.. no onda se on potrudi srusiti tu iluziju...
da.. ne voli me.. no.. zaista nije potrebno vrtiti koplje u srcu.. ako si ga vec krvnicki zabio...
cak se i dosta dobro drzim...
idem na net... no.. ne cekam ocajno da zasvijetli...
cak me ni nema u vrijeme kad sam prije visila...
pokusavam se maknuti...
zaboraviti...
neke stvari su se poslozile...
pa ni ona ga nece imati.. bar ne onako kako je zeljela...
... sinoc sam nakratko izasla s jednim deckom... dopisivali smo se.. pricali.. i jucer je ispalo tako da smo se zeljeli upoznati...
simpatican mi je.. to znam...
ali... toliko sam ranjena da uopce ne znam sto mislim dok ga gledam.. ne znam niti koliko mi se svidja..
ne znam svidja li mi se fizicki...
totalno ludi osjecaj... jucer sam htjela poslati njegovu sliku frendici da mi kaze sta misli.. jer ja ne znam...
smijala se kao luda i pitala me sto mi je...
ne znam sto mi je... kao da sam odrvenila i ne osjecam...
decko je ok.. simpatican,pristojan.. situiran.. ovo kazem samo iz razloga sto ja na takve ne nailazim pa mi cudno...
a mozda mi je to cak malo i smetnja...
ne znam...
znam samo da je jucer usred mog sastanka s nepoznatim, stigla Njegova poruka... nista posebno.. no javio se...
kao da zna da me gubi...
ali... zalosno je sto mislim da mu je to sasvim svejedno...
Post je objavljen 20.07.2005. u 09:06 sati.