Marketing
Proklete pripreme
Ljeto... većini najljepše godišnje doba koje donosi i godišnje odmore, školske praznike, te neizbježna planiranja oko odlaska na Jadransku nam obalu. Ima li što napornije i frustrirajuće? Možda nekima ne, ali kada vam se društvo sastoji od studenata i minimalno plaćene radne klase, onda su pripreme za odlazak na more - pravi pakao. Evo, ja svake godine ponudim viksu od bake na raspolaganje od nekih 10 do 20 dana, ali čak i sa besplatnim boravkom, mi ne uspijevamo skrpati kraj s krajem da odemo svi koji želimo. Dobro, prošlih sam godina imao sasvim dovoljno novaca da o tome ne moram puno brinuti, ali kad znam da mi najbolji prijatelj ne može sa nama jer mora platiti yebenih 5 somova kuna godinu na faksu, a tu su još neki ludi izdaci tijekom ljeta o kojima neću jer ću opet dobiti slom živaca. Sad mi opet fale smajlići s kojima bih se najbolje izrazio. Ipak: 
Stoga, kao i prije dvije godine kad smo uspijeli otići zajedno na more, ama baš ništa znati neću do dan prije polaska. A do onda su dobiti i mlade i unuke. Sad bi mi baka i mama bile tako ponosne na mene... 
Mislim, razumijem ja sve to, pogotovo sada kada su mi se mjesečni izdaci digli za 100-tinjak posto, kada sve preračunavam u litrama benzina, ali dovraga - na more ću ići. Čak mi ni samo more nije najvažnije, već činjenica da se mogu sa najbližim prijateljima maknuti od svega i svakoga i pokušati se malo relaksirati. To što odlazimo u Vukojebinu na Novigradsko more, još nam i najviše paše. Većina naših vršnjaka odlaze na mjesta poput Zrća i slična mjesta za parti vjeverice (bez uvrede, glodavci 
), a mi se želimo što više maknuti od takvih lokacija. Dizanje u 11, doručak, kava i kartanje do 14, plaža, ručak u 17, sve četiri u zraku, večera oko 22, zajebancija, zajebancija, zajebancija... E, sad ga moram prestati, jer ću se opet narajcati i tko će ga izdržati još 10 dana. Šit, šit, fak! Ja radim još čitav idući tjedan. Ispričajte me, idem po apaurine.
Post je objavljen 16.07.2005. u 11:30 sati.