On sjedi pod brodskom tendom i izgleda kako kakav indijski rađa dok dimi lulu. Ustvari, ona ne zna da li indijski rađe puše lulu i ne zna zašto je pomislila na indijskog rađu, jer u njegovim crtama nema ništa indijskog. Možda zbog načina na koji sjedi. Ili gleda. Gleda je ispod oka i promatra putanju njezinih prstiju. Putanju tanjur - usta. Jer, drugačije se niti ne može pojesti buzara.
On čeka. Dok čeka, priča o standardima i inventaru i dužini od jedanaest metara i gazu preko metar i pol. Malo je spustio bermude, ovaj puta su žute , a u pupku još kapi vode od kiše ili mora. Ili brodskog tuširanja. On sada priča o tanku i gorivu i o ribaru koji je donio školjke. Ima za još jednu buzaru. Ako hoćeš, govori joj. Ona ne zna, šuti i jede. Iza leđa bijelo brodsko platno ljepi se uz vlažnu kožu vrata dok oblizuje prst po prst. S užitkom. On pruža ruku kroz topli vlažni zrak i uzima joj ruku na pola puta. Lizne ljepljivu traku koja se cijedi niz zapešće. Okus je dobar.
Ona se smije, dotiče mu ispod stola potkoljenicu bosim stopalom. Potkoljenica mu je hladna, a njeno stopalo je vruće.Izgorila je jučer na kamenu. Malo se nagnula i kapi joj se cijede niz leđa. Hlade. Padati će i sutra cijeli dan i oni će se moći ljubiti između kiše i mora. Biti će samo pučina, ona, on i galebovi. Oni iz nekog vremena prije ovog u kojem su postali stranci.
Ona još ne zna za sutra. Uzima posljednju školjku i rastvara je prstima.
Post je objavljen 14.07.2005. u 19:57 sati.