Marketing
NE VOLIM
Uvijek mi je bilo zanimljivo kako ljude živciraju različite stvari... Moja sestrična je bila gotovo luda svaki put kad bi čula zvuk struganja vilice ili noža po tanjuru, a znam i da su se mnoge djevojke u srednjoj ježile od dodira krede (to mi nije jasno, zaista).
Isto tako, znam puno ljudi koji ne vole gristi sladoled, kao i puno njih koji ne vole da ih se dotiče, ni u kakvom smislu (jedna prijateljica se užasava putovati tramvajem jer je na granici ludila svaki put kad joj netko slučajno okrzne ili dodirne ruku dok se drži za šipku).
Mene navedene stvari zaista ne smetaju, ali evo par stvari koje ne mogu smisliti...
...prčkanje po kosi...
Sa kosom sam uvijek imala problema... Imam frčkavu/ricastu/kovrčavu kosu koju nije baš lako raščešljati... I uvijek sam si željela ravnu kosu kroz koju bih mogla provući prste, koja bi se vijorila na povjetarcu, koja bi se presijavala na suncu i koju bih mogla jednostavno oblikovati (ravno šišanje mi nikad nije uspijevalo jer bi se svaki pramen i onako sfrčkao kako njemu paše, tako da sam uvijek izgledala pomalo strašilasto). Moja kosa pokazuje osobine krutog tijela i potreban je skoro pa vihor da bi mi se koja frčka pomakla... A da vam ne pričam o provlačenju prstiju kroz kosu... To mi još nije uspjelo bez izrazitog grča na licu i boli na tjemenu...
Još dok sam bila mala, moja sirota kosa je bila na meti raznih teta u vrtićima, poznanika gospode Roditelja koji su uvijek (ali baš uvijek) svoju naklonost prema meni pokazivali natezanjem moje kose uz riječi „Ajme kako imaš divne loknice... To joj je prirodno?“ i ostalih teta po dućanima, na plaži, u tramvaju...
Dakle, ona je san svakog frizera-sadista...
Zaista ne znam zašto ljudi imaju potrebu prčkati mi po kosi... To mi je ekvivalentno navlačenju za uho ili nos... A ne vidim baš da ljudi okolo navlače jedan drugog za nos (osim u prenesenom smislu... :)).
Ne volim to i basta!
...grickanje tkanine...
Ne znam zašto, ali uvijek me zasvrbe zubi kad vidim nekoga da cucla ili gricka tkaninu! Evo, ni sad mi nije lako dok ovo pišem...
Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi imaju potrebu stvari gurati u usta... (Vrlo vjerojatno oralni tipovi!) Tkaninu pogotovo! A imala sam prilike vidjeti dosta svojih poznanika i prijatelja koji su uredno nesvjesno zagrizli u okovratnik ili pridržali neku tkaninu ustima dok su vješali veš ili šta ti ga ja znam... Jedna prijateljica iz Osnovne škole je znala satima cuclati rukav od veste... ?!?!?!
Ako netko ima kakvo objašnjenje za ovu situaciju, svakako je dobrodošlo!
...odzvanjanje koraka...
Ne znam zašto me ovo živcira... Vrlo vjerojatno zato što je u mom kvartu izrazito velika jeka (često se zna dogoditi da klinci imaju tulum 3 ulice dalje, a kod nas se čuje kao da je kat iznad...). Ne trebam vam ni opisivati kako to izgleda kad neka mlada dama prošeta usred noći ulicom, a štikle odzvanjajuuuuuuuuu... I nema veze što djevojka/žena vjerojatno živi 3 ili 4 ulice dalje... Zahvaljujući tom krasnom i praktičnom fizikalnom fenomenu zvanom jeka, imam ju čast otpratiti u mislima do kuće udaljene barem 400 i više metara! Jednako tako volim i sve one vlasnike automobila i skuterića za koje zaista ne znam kako su prošli tehnički, budući da takvo cviljenje i rondanje definitivno znači da im prometalo nije u voznom stanju...
Isto tako, jaaaaaaaaako volim svoje susjede iznad sebe koji vole premještati namještaj ili rasklapati krevet u 1 u noći... Naprosto ih obožavam! Ali to je druga priča...
Eto, ne volim ni kada me drže u neizvjesnosti... Ali to je neizbježno, zar ne? Još me nisu zvali za slijedeći razgovor... Dajem im još do kraja tjedna, a onda ja zovem!
Post je objavljen 11.07.2005. u 19:09 sati.