Pri stjecanju duševnog mira.. 1. korak je osjetit
kako ni jedan pojedinac nije prijeko potreban.
Ako osjećaš da nisi prijeko potreban drugima,
niti da su drugi prijeko potrebni u tvom životu,
tada lako možeš imati duševni mir.
Nama nedostaje duševni mir upravo zato što osjećamo
da drugi trebaju nešto od nas ili da mi trebamo
nešto od njih. Kada nas napusti osjećaj da smo mi ili
drugi prijeko potrebni, dobivamo duševni mir.
Pojedinac može imati nekolio dobrih osobina, no to ne
znači da je on i prijeko potreban. stu dobru osobinu
mogu imati i drugi. Što više pridajemo važnost sebi
ili drugima, to više slabimo naše sposobnosti.
Samo je Bog prijeko potreban.
Svu svoju važnost trebamo dati Svevišnjem u nama.Moramo osjećati da smo sposobni pomoći i služiti drugimai da su oni sposobni pomoći i služiti nama upravo zato što nam je Svevišnji dao određene osobine. Te osobine imaju istog vlasnika a taj vlasnik je Svevišnji. Ako možemo svjesno i neprekidno osjećati da je jedino On prijeko potreban, tada možemo imati duševni mir. To je najdjelotvorniji put koji vodi prema duševnom miru.