Pregled posta

Godine (ni)su važne

Sigurna sam da ste ako ne svi, on da mnogi čuli za Slavicu Eclestone i njenog muža Bernia. Ne mislim pričati o Formuli 1 u kojoj je muški član ovog braka vodeći čovjek. Nego o nečemu što mi svaki put kad ih vidim padne napamet.

Dakle, za one koji možda ne znaju, ona je zgodna žena, bivša manekenka mislim, od nekih možda 40 i koju. Tu sam možda i falila, jer nisam baš vješta u procjenama godina. On pak mi izgleda kao netko od preko 70. Iako je nezahvalno procjenjivati nečiji izgled, jer ukusi se razlikuju, usuđujem se reći da sam sigurna da on većini žena baš i ne bi spadao u kategoriju ni približno zgodnih muškaraca. Uostalom, imate sliku pa sami zaključite.

Dobro, istina je da netko uopće ne mora biti zgodan da bi osvojio mnoga srca pa i neko konkretno i željeno. Istina je i da godine ne bi trebale biti važne, ali opet ... kako potpuno smetnuti s uma da je on jako bogat čovjek? Stvarno želim vjerovati da je tu u pitanju ljubav, ali moram priznati da mi teško ide.

Znam, sada će mnogi od vas reći kako ljubav granica nema. I ja se s time slažem. No, kako sam već više puta rekla, ljubav ja vidim ne kao trenutak koji se izrodi u jednom trenu, pogledu, dodiru, nego kao proces. Ili možda bolje rečeno doživljaj koji stalno traje. A takav doživljaj ipak je lakše uspostaviti s nekime s kim imaš mnogo zajedničkih tema, nego s nekime tko bi osobi mogla biti otac ili majka, ili pak baka ili djed. Osim komunikacije, pogleda na svijet, život, smisla za humor, ne može se baš izuzeti ni fizička komponenta.

Kad to govorim polazim prije svega od sebe i razmišljanja o tome – da li bih ja mogla biti zaljubljena u nekoga takvoga? Mislim da ne bih. Jer, ne vjerujem da bih mogla osjetiti one osjećaje koje osjetim prema muškarcu koji mi je drag i ne samo kao prijatelj ili brat. Npr. zamisliti sebe pored nekoga od 60-70 mi spada u nešto doslovno nemoguće, jer koliko god netko zgodan, drag, šarmantan bio (a moguće je to i kod starijih ljudi), ja bih ga uvijek gledala kao nekoga tko mi može pričati priče iz prve polovice prošlog stoljeća. I tko mi može zamjeniti oba djeda koja nisam imala. Nemam baš toliko godina da mogu hipotetski govoriti o tome da sam ja starija 20, 30 ili 40 godina od odabranika svoga srca, ali i pomisao da moj odabranik srca bude netko od 20 mi nije baš realna.

Čini mi se da u društvu u kojem živimo nije baš svejedno ni tko je puno stariji, muškarac ili žena. Jer, uvjerena sam da neki 50-godišnjak koji osvoji curu od 20-tak godina imao bolju reputaciju od žene od 50 koja zavede nekoga mladca od 20. On bio kao bio neka velika muškarčina, a nju bi vjerovatno proglasili nimfomankom, očajnicom ili tko zna kakvim imenom. Možda bi to i bila u nekim slučajevima. Ali što ako je ipak ljubav u pitanju? Je li netko možda čitao knjigu «Tim» od Colleen MaCullough? Ovdje je doduše bila riječ i ne samo o razlici u godinama, nego i o razlici u umnim sposobnostima.

Očigledno je da predrasude nije dobro imati. I ne samo u ovom slučaju. No ja stvarno ne mogu sakriti da mi se ponekad jave. Ustvari i ne znam da li su u ovom slučaju to predrasude. Ali mislim da godine ipak jesu bitne. Barem donekle. Ne znači to, dakako, da razlika od 10-15, a možda i više godina ne može funkcionirati. Jer uvjerena sam da može. Samo mislim da je to ipak rijeđa pojava.

I da se vratim na početak priče, nastojim vjerovati da Slavica iskreno voli svog muža, jednako koliko ga je voljela i kad se pristala udati za njega, kao i da joj na pamet ne padaju mlađi i zgodniji muškarci njenih godina na brojnim mjestima na kojima ih susreće. Nadam se da to nije jedna od «sponzorskih ljubavi» koje često viđamo u svim vrstama medija. A i ne samo tamo.

Da ... s obzirom na to kako mi se blog zove ... morala bih vjerovati da je to ljubav.

UPDATE NAKON VAŠIH KOMENTARA

Morala sam još ovo napisati, jer vidim po vašim komentarima da očigledno nisam bila dovoljno jasna. Ovo NIJE post o Slavici i Berniu, ovo je post O RAZLIKAMA U GODINAMA između muškarca i žene. Oni su mi bili samo jedan od poznatih nam primjera, iako bez ikakvih aluzija na linč niti išta slično. To vam je valjda jasno. Ono što sam htjela reći je da mene NE zanimaju puno stariji muškarci, ne radi toga što to nije društveno prihvatljivo, nego jer me ne zanimaju u smislu muško-ženskih odnosa. Ne izazivaju u meni ni fizičku, ni psihičku, ni emotivnu zanimaciju, niti interes kakav imam prema muškarcima svojih godina ili s nekim ne prevelikim razlikama. Također sam htjela reći da ako je ljubav u pitanju NEMA razloga za ikakve osude ikoga. Ako je neka 30-godišnjakinja sretna sa nekim od 90, super. Samo, ja znam da ja NE bih bila. No opet, često se pričaju neke općenite stvari, sve radi „dokazivanja“ valjda tolerncije i bespredrasudnosti. Što mi se iskreno ponekad čini nerealnim. I ne samo kada je ova tema u pitanju. Zato, konkretno, ne mogu a da vas ne upitam da mi ISKRENO odgovorite – biste li da jednog dana vaše dijete od 20-30 godina dođe doma sa nekim od 60-70 i kaže „Mama/tata, ovo mi je cura/dečko“?


Post je objavljen 10.07.2005. u 21:22 sati.