dragi budući studentu, ti koji se želiš upisati na umjetnički studij, paz' vamo: slijede savjeti i napuci koji će ti pomoći da ostvariš svoj san: upis na fakultet koji to nije, i na kraju stjecanje diplome koja to ipak je. čitaj pažljivo, vjerodostojnost redaka koji slijede potvrđena je kod najviših autoriteta za umjetničko-intelektualna pitanja, a bonus sonetni manifest svjedoči o bolnoj i potresnoj istini, očito proživljenoj. za nadati se kako autor neće zamjeriti što će ovakvim putem širi krug javnosti postati upoznat s njegovom intimnom ispovijedi, no upisno vrijeme, te dobra namjera - ista onom kojom je popločen put do Oza - jača je od svih argumenata koji bi mogli biti usmjereni protiv objavljivanja.
savjeti ponajviše vrijede za filmadžije, no, uz blage modifikacije, pravila su multiprimjenjiva. pročitajte i upišite se!
(disclaimer: oni/them = ADU/članovi komisije)
nikada, ali baš nikada ne smiješ reći da hrvatski film ne valja. redatelj tog hrvatskog filma ispao je iz te i takve akademije na koju se želiš upisati, pa ako kažeš da ne valja redatelj/film, to je kao da si pljunuo na tu i takvu akademiju, o predavačima i predavačicama da se i ne govori.
moraš pokazati zanimanje za teme koje podrazumijevaju marginalce, jer to je tajni sastojak koji uvijek napali THEM. priče o socijali, ljudima koji teško žive, alkićima, klošarima, kurvama, općenito društvenim odbačenicima – izuzetno su poželjne! bogataši su fuj, osim ako ih ne želiš *raskrinkati* i otkriti da *i bogati plaču*. interes za bolesnike i hendikepirane, one jednostavno ćaknute, ili općenito za ljude koji pripadaju bilo kakvoj manjini (nacionalnoj, seksualnoj, etničkoj...) donijeti će ti dodatne bodove. takvi naime, najradije cvile pred kamerama, a THEM voli *obične priče malih ljudi koji žive tu u našoj blizini*, THEM voli suze pred kamerama kada se *priča sama od sebe režira*.
nikada, ali baš nikada, ne smiješ priznati da si imao (ako si imao) iskustvo rada na nekom profestionalnom ili poluprofesionalnom filmu. ti si brašno koji THEM tek trebaju umijestiti i napraviti od tebe tijesto. ne možeš im doći formiran, niti poluformiran.
ne smiješ imati čvrsto profiliran stav. THEM su tu da ti ga daju.
ne smiješ nikome dati do znanja da si čitao puno knjiga i gledao puno filmova. znanje nije dobro, ono može detektirati neznanje kod THEM. ne smiješ sumnjati u autoritet, jer treba izdržati barem 4 godine.
ne smiješ pokazati neznanje, jer - što onda radiš tamo? moraš naći pravu ravnotežu i pokazati da si zainteresiran, umjereno informiran i umjereno pametan. moraš iskazati želju da sve ostalo što ti treba, upiješ od THEM. jer THEM su vrhunski autoriteti, majstori svojeg zanata i tvoji profesori.
ugledaš li svoje ime iznad crte, imaš sreću, veću nego kolege na drugim fakultetima. oni će biti studenti, sve dok ne postanu apsolventi, a ti, ti si već odmah po prolasku prijamnog ispita postao glumac, redatelj, dramaturg, montažer... a to zaista zaslužuje čestitke.