Prošlo je 3 godine..i još uvijek se jasno sjećam kako je zvučao tvoj smijeh..Zvuk topline i nježnosti, nestašluka jedne djevojčice. Oh..ti si znala dignuti sve u zrak sa svojim lukavim smicalicama, zločestoćama i fiks idejama..Sjećam se..naše naravi kad su se složile, tu nikad nije ispalo nešto u maniri dobrih curica..čak smo se i potukle nekoliko puta..jednom si tako pala preko velikog kamenog koluta..tako sam se prepala..ali ne..ti si se podignula..kao da se baš ništa nije desilo.
Moja te mama nikad nije voljela..kao ni tvoja mene..smiješno..nisu znale koja koju više navlači na krivi put..ma nije to bio krivi put..to je bilo djetinjstvo..
Prve cigarete iza škole i zatim mirisanje jeftinim parfemima da starci ne skuže..
Prvi ples u školi i prvi dečki..ti, sa prevelikim korakom naprijed..već si gutala grad.
Bila si sinonim onoga što sam ja ponekad tako željela biti..samo ponekad.
Vjerovatno najgluplju stvar koju smo napravile je bio odlazak u Samobor kod nečije bake na kolače..nije nas bilo negdje 10 sati..mama je mislila da sam se utopila u Jarunu..a što smo imale...10 godina, ako i toliko. Bila je tako ljuta..dobila sam strašne batine ali mi je išla najljepša slika kroz glavu..nosim je i sada..kao tetovažu. Ti i ja..velika nepregledna cesta koja ide nizbrdo..bose..pripremamo se za let..kažes mi da je strmo i da te čvrsto držim.. i jesam..zašto si pustila ruku, malena? Tako bih voljela s tobom otići na kavu s toplim mlijekom sada..da mi kažeš da si sretna, da ideš na more..da imaš dečka koji te voli i mazi i pazi..da je doma opet sve ok..ma da mi pričaš i nove zločestoće koje si napravila..pa da te lažno kudim da se smiriš,da ti krila nisu tako velika..ne još.
Moram uskoro do tebe..kvragu, čak ne znam ni koje si cvijeće najviše voljela..nije bitno. Dat ćemo ružama tvoje ime..ljubičastim..kao hlače koje si imala na sebi kad sam te zadnji put vidjela.
Pamtim te..još uvijek živiš jer se sjećam..jer te volim..jer mi tamo gore sigurno čuvaš najbolje mjesto..doći ću kad podignem dovoljno prašine za obadvije..
Pamtim..tvoju crnu rukavicu koju sam ostala držati onog snježnog popodneva kada si otišla kući..kada smo bile male..kada si ostala mala..
Post je objavljen 05.07.2005. u 01:43 sati.