Ako ste dio kuglice ljigavo mokre
koja se ljupko vrti kroz zviježđa,
kroz sretne predjele na putu za vječnost,
a usput se na njoj nešto zbiva:
ranjenu šapu tigar liže,
orgulje olujnog mora bjesne
u sluhu Baha na samrti,
neko zvan Eskim
ribu na ledenoj rupi strpljivo vreba,
u hladu oraha, pored prašnog puta u Slavoniji,
Ciganin tavu tanji,
dok iz čerge se veselo dim vije,
a neko mlad i blijed uz Žutu rijeku
na smrt ljubi.
Ako ste dio kuglice
ili vrha pribadače,
ako ste ruka, zub, poklon,
kap voska iz gluvog uha,
možete reći da ništa od tog niste
iz straha utopljenog u jod.
Iz straha da ne budete prepoznati
od nevidljivog oka
što na nas vreba.
Post je objavljen 03.07.2005. u 09:56 sati.