Nebeski slap rominja, romori, mrmori, igra se. Brojalica kišnih kapi, do-re-mi, pa neki kamenčić odskoči, poskoči, zakotrlja se. Potok poteče, zaroni, izroni, nasmije se grlom vodenim dok po njemu kapa kap po kap nebeska muzika.
Savršeni spoj kišnih misli i ritma na staklu cijedi se niz moje rame ogoljelo tvojom rukom. Toplo i vlažno šapuće kiša tvojim glasom, rasprsne se pa žubori.
Pada kiša tvojim smijehom, smijehom zaplete se oblak među tvoje prste, zakoluta po koljenu kolopletno, do kolijevke nabasa, rosuljavo se roti s valom nebeskim. Saplela mi kiša misli, domislicom sastavila nebo i zemlju, potopila me, otopila, rastopila me tvojim dodirom.
Vrhuni kiša ,u vrutak ukliže, prekipi, preklopi. I stane.
Na prozoru vlažni ispis. Rukopisom kiše.
Post je objavljen 01.07.2005. u 19:25 sati.