Zdravo blogeri...dopustite da se obratim direktno vama, nekako mi je lakše predočiti si priču pričajući je nekome. Postoji u mome životu netko tko mi znači iznimno puno, netko tko je, možemo reći osoba s kojom bih pristao na brak. Nažalost, kao što život piše romane, tako je u ovom slučaju napisao kratki osvrt. Od svega nije bilo ništa. Svatko je nastavio na svoju stranu, dapače, mislim da mi je bilo drago zbog toga, jer najviše od svega ja bih se bojao povrijediti nekoga koga volim. Jednako tome moram reći da su se desile neke sitacije kada bi me povrijedila takva osoba, ali naravno nisam joj želio uopće govoriti o tome. Kažu da ponekad sudbina sama ispravi ono što je trebalo biti, zar ne, stoga ću i ja vjerovati u to.
No blogići moji dragi što kažete na jednu šaljvu anegdotu na koju se ja i danas, nakon dosta vremena, nasmijem jednako kao što se i razočaram malo. Prvi puta kada sam otišao u Grotlo četvrtkom sa frendicom upoznao sam jednog preslatko dečka. Ma mislim ono stvarno dečko je imao šarm i samopouzdanje, a najviše od svega podsjećao me na Z-a. Uglavnom skužio sam ga, skužio je i on mene, a bogme je odmah i krenuo u napad. To mi se užasno svidjelo. Uglavnom ja moram biti taj koji će prvi prići, ponekad volim da meni priđu prvi i zato je ovo imalo veći impakt. Čak štoviše, njegova samouvjerenost me oborila s nogu moram priznati, ne da sam dopustio da on to vidi, ali s obzirom da nisam lako zaljubljiva osoba ovo je za mene bilo novo iskustvo. Oblijetao je on mene cijelu večer i tako razmjenili brojeve mi, i ja mu kažem da se ne javljam nikad prvi, jer ako je netko zainteresiran poslat će poruku ili će se javit, a on se nasmije i par sekundi dođe mi poruka u kojoj je pisalo "Hoćeš biti moj dečko?" - oh moj bože, koji nastup, ma daj i uvježbana franšiza na ovako nešto prvi put se oduševite, naravno da nisam odgovorio odmah već mu rekoh budemo vidjeli, a jel ti imaš inače dečka da ne bi bilo nisam znao? - Ne. Super, mislim si ja u sebi. Ostatak večeri je proveo nagovarajući me da dođem prespavati kod njega, nisam baš imao volju za to prvo jer ne spavam s nekim koga tek upoznam a drugo, ipak mi nije svejedno samo tako s nekim otići kući. No on je navaljivao i navaljivao, pa popustih i rekoh da ok, što se tiče prespavljivanja da ne idem do kuće, ali ako nešto pokuša da se kupim kući. U redu kaže on, htio bi se ujutro probuditi samo kraj mene da bude siguran da mu neću pobjeći. Hm - koji šarmer na riječima, svaka mu čast.
I tako smo došli njegovu kuću, ima cimericu morali smo biti tiho da ju ne probudimo. Napravio je dečko krevet, ja se skinuh d boksi, legnem okrenem se na stranu i ajmo spavat, on legne kraj mene, nije ništa pokušavao samo me zagrlio. Počeo sam tonuti u san, kad odjednom dum, svijetla se pale, ulijeće neki lik (slatki btw) i počne vikati "Kako si mi to mogao napraviti, kako si već mogao nekoga dovesti kući, tek smo prekinuli..." i sl. da ne bude baš. Oh, bože, u onom polusnu nisam odmah bio svjestan situacije, tada naglo postadoh svjestan, njegov bivši je ujedno i njegov cimer....uff... Htjedoh se odmah pokupiti i ići kući usred noći, ali Šarmer sredi situacju sa bivšim, ispriča se i meni i zamoli me da ne idem nikuda da ostanem da će sve biti ok. Premišljao sam se ali ok, nije mi se baš išo po noći par kilometara pjehe. Legnem nazad i utonem u blaženi san. Bivši je otišao kod cimerice u sobu smiriti živce i izjadati se. Bilo m ga je žao i shvaćao sam ga, svježi prekid peče. Ja to nisam mogao znati u kakvom je oni odnosu. Suosjećao sam s njim i bio sam zbunjen nisam bio siguran što napraviti ili reći.
Bum, pale se svjetla nakon 15-ak minuta, ulijeće opet njegov "bivši" dečko i počne se ovaj put obraćati direktno meni. Tražio je da ja odem van iz kuće. Zna da ja nisam kriv za to i da nemam ništa ali da on to ne može podnijeti. Shvaćao sam ga, ovaj puta sam odlučio otići. I Šarmer se pokupio samnom, htio je da idemo kod njegove frendice prespavati, odbio sam, otišao sam kući. Njegova frendicama me odbacila to je bilo lijepo.
Slijedeći dan Šarmer me zvao na piće, radi isprike. Ispričao mi je malo situaciju i tako, hto je da se mi nastavimo viđati. Hm...pristao sam uz dozu rezerviranosti. Dva dana smo se lijepo zabavljali, uživao sam u njegovu društvu. Nismo spavali zajedno još, nisam još bio spreman vjerovati mu. tADA JE DOŠLA SUBOTA. Dočekao sam ga nakon posla. Bio je umoran. Nije mu se dalo ići s nama van, išli smo u Rupu, ali mogli smo na cugu zajedno. Otišli smo do moje frendice. Tamo ga je atmosfera ponijela i odlučio je ipak s nama otići u Grotlo. Šmrch.
Koja greška.....tu večer je pokušao napraviti budalu od mene....otišao je s drugim, trebalo je biti da ja ne skužim, naravno da sam ga odmah prokužio, bilo je previše očito, barem meni... Odmah sam mu rekao da ne treba praviti budalu od mene da znam da ga čeka...makar sam se osjećao više izdano nego bolno, bilo je i malo sjete i potrebe za zagrljajem ipak nisam dopustio da me nešto tako pogodi...uzracionalizirao sam situaciju i nastavio dalje
Post je objavljen 30.06.2005. u 16:11 sati.