Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/minicooper

Marketing

% posljednji(a) po(ma)st %Nerd

lako je biti paris hilton ili tako neka riči rič trebica. one se sigurno ne pakiraju u zadnji tren nego vjerojatno pokupa samo sa svojim anorexičnim nogicama na desetcentimetarskim peticama dok ih šofer po imenu mile vozi di god joj ruka pucne. da ona putuje u prag ona ne bi morala ko ja zadnja dva dana prie puta se toliko mrcvarit ko magarac po ovim vrućinama i sada ić peglat robu jer joj nitko nie doma... ne ... peris bi ko izbjeglica sjela u bus i kupila si opet nanovu svu garderobu u pragu. al nisam ja peris hilton ja sam ko jesam i zato ja peglam sada.
kažu da je uspješan svaki plastični kirurg koi uspije napraviti veeliikuu promjenu a da ostane dio ostalima bitno nepromjenjen..e pa ja sam onda plastični kirurg u peglanju....napravila sam promjenu da sam ih speglala al su ostale nepromjenjeno zgužvane.
eto znam peglat, još naučim pravit sarme i mjesit boorek i mogu se udat :)

torba mi izgleda ko da česima mislim švercat pajceke, a ako me carina stane pregledavat završila bum iza rešetaka zbog ljekarne kou furam sa sobom. imam cieli opus ljekova protiv boli i to složenih po abecedi..stoga no pejn jana iz here :)
i da bi ovai odlazak iz rieke osto u dugom i ljepom sječanju pobrinula se teta zubarica za koju sumnjam da je ikad uopće završila zubomedicinu.
" janice di ćeš da ti dam anesteziju?" er...u zub?!!! jučer sam je dobila u jezik a danas mie umrtvila desnu stranu lica. zaključak njen je bio da imam mala usta. neću ni reć sha je bio komenatar nekog tipa koi je taman naletio u ordinaciju.
zatim me omamljenu sa konjskom anestezijom skoro pokupio bus.
zatim sam u basu imala filing ko da sam upala međ krvoločne zombie...cieli bus je blejao u mene dok sam gutala bocu nestija. imala sam osjećaj krivnje pa sam cielo vrieme gurala glavu kroz prozor busa da ne gledam njihove dehidrirane face. uspaničila sam se najgorega kada je tip koi je stajao iznad mene počeo se ne kontrolirano znojit i kada me par kapljica okrznulo. poučena prijašnjim takvim iskustvima...vadim maramicu i osvetnički se brišem i još osvetničkie pogledam tipa i gucnem svim grlom ledenu kolu.
pati bejbe pati.
doma sam došla od znoja isprešana kak slanina i ko pepeljuga se bacila na kućne poslove. život nie bajka..život nie film...a ni gobca nemam.
ccc... eto. ovo su zadnje riječi koe ću vam napisati za next 8 dana .. nacija je u žaljenju .. u briljantinskom stilu : budite veseli/dobri i pametni.
pustite neki kreativni komentar ( hehe )...
puno pozdraFa svima vama dragim bloGGčinama..od a do ž.. speŠL pzdRF ide Sari aka ficfiricici... i adebisiju koi mi je već mali miljon puta zaželio sretan put ( ko da me se oće rješit ne?)..pa swissu koeg ne raspoznajem na svjetlosti u podne...vladymiri-mojoj suučesnici u sikrT oprejŠn: bikovi osvajaju svijet, maji kojoj i dalje dugujem kaFFE,spaljenoj da prođe popravne, hajvej staru koi piše ko veliki, i svima vama ostalim da tu sada ne nabrajam. a znate koi ste. :))))
i još nešto sam htjela reći...a joj...zaboravljam...za mene je prie neke toplice sa penzićima se gackat u blatu neg prag i najt LajF :)
piPL.. čirSS.
cya :)

Post je objavljen 28.06.2005. u 20:31 sati.