Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/joepellena

Marketing

Zašto smo takvi kakvi smo...

Nedavno je u Institutu za istraživanje društvenih odnosa koji se ne nalazi nigdje, jer sam ga upravo izmislio, objavljen sjajan znanstveni rad o genezi muško-ženskih odnosa. Iako pomalo kontraverzan ovaj rad je požnjeo sjajne kritike među muškim znanstvenicima. Žene nismo ni pitali za mišljenje, jer nam je život mio. Podaci za ovaj znanstveni rad dobiveni su na temelju velike ankete u kojoj je četrdesettri tisuće dvjestošezdesetčetiri ispitanika svih dobnih i inih skupina trebalo odgovoriti na dvadesetak opsežnih pitanja. Mislim, trebalo je, ali nije. Budući nismo imali niti volje niti financijskih mogućnosti za tako zahtjevan zadatak, sve podatke smo izmislili te smo namjestili rezultate tako da u potpunosti potvrđuju naše teorije.

Polazna točka našeg istraživanja je okolnost da u velikim društvima koja se znaju okupiti na raznim rođendanima, kućnim zabavama, roštiljima i inim okupljanjim većeg broja krvno ili prijateljski povezanih nuklearnih obitelji, neformalnih parova i sličnih zatvora za prave muškarce, ti pravi mužjaci uvijek vode glavnu riječ i uvijek se puno bolje zabave od ženki. Također je uočeno da vrlo često dolazi do očite podjele društva na način da muške jedinke pobjegnu od ženskih i razviju zabavnu konverzaciju, dok žene ostanu sjediti za stolom ili na dekama, dosađujući se i bijesno pogledavajući prema svojim junačinama.

Uočivši ovaj fenomen zapitali smo se zašto je to tako, i odakle takve razlike u korist muškaraca. Radi li se o slučajnosti ili o posljedici evolucije i podijele radnih zadataka u povijesti. A svi znate da se ništa slučajno ne događa.

Površno, a kako bi drugačije priučeni i nestručni lažni znanstvenici to učinili, naša ekipa je tijekom prijenosa nogometne utakmice, uz hektolitre pive, proučila odnose među spolovima u raznim civilizacijama. Naglašavamo da postoje mnogi izuzeci od naše teorije, ali ovdje nema dovoljno prostora da ih sve navedem, a i ne idu u korist muškarcima, pa nema potrebe puniti ženske glave podacima koji nama muškima mogu štetiti u budućnosti. Ukratko, utvrđeno je da su muškarci od pamtivijeka bili nekakvi lovci ili ratnici, budući je njihov osnovni društveni zadatak bio da donesu jelo na stol i pritom se dobro zabave. Zbog toga su često izbivali iz kuće, sela, plemena te su se u tom razdoblju punili adrenalinom, loveći, pljačkajući ili umlaćujući nekog lolu iz susjednog plemena, slabo se prali te nezasitno lokali, bančili i silovali lokalne konobarice u predasima od osnovne djelatnosti.

Za to vrijeme žene su bile prisiljene održavati red i disciplinu u selu. Tako su uspostavile hijerarhiju i pravi matrijarhat. Žene su obavljale sve važne poslove od porađanja do pripreme mrtvaca, brinule se o društvenim odnosima, uzgoju djece, a posebno muškića nasljednika i općenito bile pravi vladari iz sjene. Usavršile su sistem spletkarenja i to putem one svoje slatke stvari odnosno jakog utjecaja na moćne alfa muškarce koji su, ne zaboravite, jednom bili djeca odgajana od tih istih žena. No, iako su žene te kojima je dana prava moć i odgovornost, život im baš i nije idiličan. Priroda se grubo našalila s njima.

Prvo, ta odgovornost im pravi preveliki pritisak na mozak. Uz to treba uzeti u obzir da je među ženama bila velika konkurencija i da su u takvom okružju svađe i razmirice bile normalna stvar. Takve razmirice su muškarci kroz povijest vrlo jednostavno rješavali, uzmu mačeve ili pištolje, pograbe se i tko preživi taj je očito bio u pravu. No žene svoje svađe nisu mogle iznijeti na otvoreno, pa su morale svoje razmirice rješavati naokoli kole. Tako bi žena koja se htjela osvetiti drugoj ženi i time ujedno učvrstiti svoj položaj u hijerarhiji morala posijati zlobne glasine o svojoj protivnici, ili bi morala iznaći nekakav način da dođe u priliku da kuju otruje, ili bi morala zavesti nekog muškarca i smotat mu mozak tako da ovaj ubije muža njene protivnice, te tu gaduru i njezino petnaestoro kopiladi proda u roblje. A to je morate priznati prilično zajeban posao.

Drugo, sad pokušajte zamisliti ovu situaciju u kontekstu svakomjesečnog PMS-a i višemjesečne nejebice, jer je njen mužjak baš sad morao pokoriti kontinent. Hormoni su divljali, a one si kopale oči gore nego pirane. Tamo je bilo opasnije nego u bilo kakvoj bitci u nekakvim Afrikama ili zabitima Sibira.

I sad, naša umorna junačina se vraća u selo i žena sva napaljena trčkara oko njega i služi ga, dvori, njeguje, miluje, a njen joj lola priča sve te divne romantične priče o gradu ljubavi Parizu, ili vječnom gradu Rimu, koje je baš netom srušio u pljačkaškom pohodu. Ta idila kratko traje. Žena dobije svoje, mužjak dobije svoje, i šta sad. Njega baš ne zanima previše da li je susjeda njegovoj dragoj suprugi rekla da je glupača ili loša kuharica ili je bacala vodu iz kahlice u njihovo dvorište. Također se pokaže da je veličanstveni borac nesposoban za ikakav kućni posao osim ispijanja pive ispred televizije, kamina, ili štatijaznam u šta se gledalo prije tisuću godina. I opa, ode on u krčmu među svoje jarane na karte i čašicu razgovora, ode se junačina hvaliti o svojim uspjesima i smišljati nove pohode. A ženo ti čuvaj djecu i nemoj da večera zakasni, jel bi moglo perje letit.

Ima tu još gro detalja, ali da ne duljim mislim da ste stekli sliku povijesne razlike u načinu života prosječnog muškarca i prosječne žene.

I sad treba sve ovo staviti u kontekst formalne večere, roštiljade i sličnih događaja. Prvo svi zajedno sjede, a muškarci počnu o svojim podvizima i šaljivim zgodama. Žene u pravilu šute, jer nikog ne zanima što su one danas sredile cijelu kuću i okućnicu, pet puta mijenjale pelene najmlađem djetetu i svađale se cijeli dan s najstarijim koji je u pubertetu, napravile ručak, a uz sve to stigle kupit krasni kompletić u Benetonu, vidi vidi šta je sladak, popeglat odjelo svojoj diki, sredit se i našminkat. Kako atmosfera raste zanimljive priče zamijenju je zajebancija i podjebavanje, u kojima muški opet imaju glavnu riječ, jer se žene moraju suzdržavati. Kad bi one počele pričati šta znaju i šta misle o drugima za pet minuta bi se svi počupali i poklali namrtvo. Iscrpljivanje većine zajedničkih i zanimljivih tema završava s pričanjem crnih i neslanih viceva i nepovezanih doskočica od strane najpijanijih osoba, naravno opet muškaraca.

Kad nastane muk žene si više ne mogu pomoći i počnu o receptima ili djeci, a naš junačina posivi, pozeleni, poljubičasti i kurtoazno se ispriča da mora na WC. Pri tome on zaista ne laže jer je šest pivi i eksanje jegera prilikom zdravice učinilo svoje. Njemu se pridruži i kum, jer ga treba nešto zbog posla. Po povratku s WC-a njih dva se ne vraćaju za stol, nego zasjednu na kauč ili neko sjenovito mjesto u zapećku vrta i nastave priču. Tako jedan po jedan muškarac napušta bojišnicu tj. stol i dotad homogena grupa se razdvaja u istospolne grupe. Žene na kraju popizde, jer su trijezne i pričaju o površnim glupostima, a dečki umiru od smijeha par metara dalje pričajući od svemu šta im padne na pijanu pamet, i uopće ne primijećuju bijesne poglede njihovih voljenih. Dapače, svako malo im šeretski namignu, uvjereni da će večeras biti kakvog kvalitetnog seksa. Poneseni dobrim raspoloženjem zaborave da, kad bi im žena i dala ono svoje najslađe, a nema šanse, oni bi i onako zahrkali čim bi dotaknuli krevet.

O da, jasno je da se mi muški dobro zabavimo na svakoj zabavi u svim uvjetima. Da nas bace gole na Antarktiku svejedno bi nam srca zagrijalo sjećanje na Šukerov gol Dancima kad je lobao i na guzicu srušio Šmajhela ili kad je zarolao švapskog golmana ili kad je protiv Iraca štopao zdravomarijo nabac od osamdeset metara i zabio u zadnjoj minuti utakmice za odlazak na Evropsko prvenstvo, ili Pršin gol Janezima s igračem manje, kojim smo se kvalificirali na Svjetsko prvenstvo.

Nema tu nikakve slučajnosti. Sve navedeno jasno dokazuje da je muškarcima, barem većini, mozak tako prazan da ih zabavlja apsolutno sve šta rade, dok su žene kroz cijeli život na rubu pucanja po šavovima od moždane aktivnosti, i da bi im samo dan u mozgu muškarca bio ko višemjesečni odmor u hotelu s pet zvjezdica negdje na nekom dalekom otočiću u Karibima.

Ovo također dokazuje da Bog ima sjajan smisao za humor.

Barem iz perspektive prosječnog muškarca.


Post je objavljen 26.06.2005. u 12:56 sati.