Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/okopromatraca

Marketing

JOHN BULL WANTS YOU... TO PAY

Čitam Jazzie-ine putešestvije po Amsterdamu pa se prisjećam svog i promatračicinog boravka tamo. Međutim, ne bih sada o tome. Ja bih malo o viznom režimu između Velike Britanije i Hrvatske. Zašto? E pa zato što smo putovali Easy Jetom od Ljubljane do Londona, gdje smo namjeravali prijeći na let iste kompanije za Amsterdam. Znali smo da su tranzitne vize za Veliku Britaniju ukinute, no, oprezan kakav jesam, nazvao sam vizni odjel njihovog veleposlanstva u Zagrebu kako bih to još jednom provjerio. Razgovor između mene i službenika tekao je ovako:

Ja (veselo): “Dobar dan. Moja djevojka i ja idemo u Amsterdam i presjedamo u Londonu, na aerodromu Stansted. Treba li nam tranzitna viza?”

Službenik: “Koliko ćete se tamo zadržati?”

Ja: ”U Amsterdamu?”

Službenik: “Ne, na Stanstedu.”

Ja: “Sat vremena.”

Službenik: “Gledajte, na tom aerodromu ima puno imigranata. Žao mi je što vam to ja moram reći, ali imigracijski službenik vas tamo može zadržati i dva-tri sata pa postoji mogućnost da ne stignete na let. Što se tiče vize, iako su vlade Hrvatske i Velike Britanije postigle dogovor o ukidanju viza kada se radi o direktnom tranzitu, mi preporučujemo da je izvadite.”

Ja (zabezeknuto): “Boravišnu vizu?”

Službenik (službeno): “Tako je.”

Ja: “Hoće li to onda skratiti proceduru, a mi stići na let?”

Službenik: “Gospodine, viza nema veze s tim. Imigracijski službenik odlučuje hoće li vas pustiti ili ne. Zasada nije bilo problema s putnicima u tranzitu. Ali mi ipak preporučujemo da izvadite vizu.”

Ja (zbunjeno): “A... koliko košta viza?”

Službenik: “414 kuna.”

Ja (nervozno): “Hvala, doviđenja.”

Nakon što sam malo razmislio o onom što mi je rekao, shvatio sam: savjetovao nam je da platimo za nešto što nam uopće ne treba i što nam apsolutno ništa ne garantira. Tko zna koliko ljudi nasjedne na ovo? Ali mi nismo, već smo nazvali frendicu u London i dogovorili se da prespavamo kod nje (uvidjeli smo da na onaj let ipak ne bismo stigli). Kada smo sletjeli, imigracijski je malo popričao s nama i u putovnice lupio 24-satne vize. Dva sata poslije zabavljali smo se po Londonu, trošeći nešto od onih ušteđenih 828 kuna.



Post je objavljen 24.06.2005. u 18:19 sati.