Dragi ljudi, hvala vam svima koji svratite do mene, ostavite komentar ili ne, svejedno. Drago mi je vidit da nekom nedostajem :))) Nije me bilo neko vrijeme, Magi, ne, nisam bila na moru, ali posložile su se neke stvari, a blogam na poslu (ups, nemojte nikom kas’ti), i tako. Nisam se ni u kužinu zavukla kako Laprdava misli, čak što više, ponovno sam na dijeti, po stoti put iz početka. A šta ja mogu, kad nisam karakter, a i prilike su takve, k’o da sam vrag vreba, pa tek što se discipliniram i počnem neku dijetu, iskrsnu neki tulumi, roštilji, čabe(ili ć, a Maro???), krizme (“firme”- za čitateljstvo sa zapada lijepe naše) i ode moja dijeta u vražju mater.
Najljepša stvar što mi se dogodila od zadnjeg pisanja je da sam opet postala teta, tj. moj brat je postao tata, i to dviju prekrasnih djevojčica – blizanki. Rođene su 21.06., zovu se Katarina i Magdalena i treće i četvrto su dijete (onak, neplanirano). Svi smo jako hepi što je za sad sve ok, još su malo u inkubatoru, primaju kisik, Magdaleni su morali i krv dati, a malo ih je i novorođenačka žutica stigla. Uz to su Magdaleni “našli” i šum na srcu, al ja sam nekako optimist, mislim da će sve na dobro izaći.
Ono što me žalosti u cijeloj priči su naravno, naši liječnici i ostalo medicinsko osoblje, i cijeli taj sustav u kom se većina njih smatra malim bogovima, nedodirljivima i nepogrješivima, u kom sve nas, laike, smatraju smetalima, ak išta pitamo da nam pojasne, a nedaj bože da nešto sugeriramo. Znam da nisu svi takvi, al većina je, bar ova s kojima sam ja imala posla, a vjerujte, unazad deset godina puno smo se “družili”. Ja sve ovakva jezičava, tak sam se suzdržavala da im ne kažem što mislim, a sve zbog onog osjećaja “ne se sa rogatim bosti” i opet će mi trebati, a moja djeca su u pitanju.
Danas sam pričala sa šogoricom, ona leži na rodilištu, a klinceze su na pedijatriji, dakle drugom odjelu u istoj bolnici. Bolnici koja sebe proglašava “baby friendly” dogodilo se da majka koja ima mlijeka, koja želi dojiti svoju djecu, dakle takva majka izdoji mlijeko u bočicu i baci ga u umivaonik, jer nitko neće uzeti tu bočicu, prošetati (a imaju i lift ) do drugog odjela i dati da se njena djeca s tim nahrane. Umjesto toga oni dječicu hrane bebimilom, i još su u stanju izgrditi je na pasja kola, ak joj se slučajno upale dojke, pa dobije temperaturu i sl. To sam čula na vlastite uši kad sam ja bila tamo. Deru se na tebe kao na zadnju kravu, te kak to ne znaš, te cc, šta oni još moraju učite te žene, pa lako se bilo hebavati, onda ne drečiš tako ko sad kad rađaš, ma, mislim FUJJJ! To isto osoblje, koje deklarativno jaako podržava dojenje, gostuju na radiju, bude na tv-u, puni su im hodnici plakata o prednosti dojenja, oni nisu u stanju poslati majčino mlijeko sa jednog odjela na drugi. I kolostrum je otišao u kanalizaciju, a to je nešto neponovljivo, za te djevojčice, kao i za svako novorođenče to znači puno više imuniteta i zdravlja od bilo čega drugoga u prvim danima života. Bitno da će oni hzzou fakturirati svega i svačega, od pelena, koje baj d vej, sami roditelji kupuju i nose, do bebimila, koji je potpuno suvišan. A ne mogu reći da su prezaposleni, jer prošlih je dana samo pet rodilja bilo na cijelom katu rodilišta.
Druga stvar koja mi je digla živac su godišnji odmori tih naših dotura i te njihove zamjene. Ma ja razumijem da svatko ima pravo na ge-o, a pogotovo ljudi koji rade tako stresan i odgovoran posao, al kad su zamjene u pitanju, to je ludara živa. Zamjenski liječnik, pored svojih, kao rješava i tuđe pacijente, al samo hitne. Pa ko bi blesav po ovim vrućinama vodio dijete i čekao satima kad mu nije potreba. Moje malo dijete je imalo neke gljivice u ustima koje smo riješili još prošli tjedan, i sad su mu se vratile. Ništ, javim jučer na posao da ću kasniti, spremim ujutro dijete, odvezemo se do tete doktorice, i poljubimo vrata! Naša pedijatrica je na g.o. i dolazi 01.07. zamjena je druga teta, koja radi poslije podne. Vratim malog baki, odjurim na posao, odradim do pola4, gladna(na dijeti) dopičim kući, nađem malog u dvorištu, dida ga čuva, on se igra sa zemljom od cvijeća, crn, u ušima ima zemlje, za noktima sve crno, mene muka hvata. On se otima, plače, ja ga odvučem u kupionu, izribam, ponovo u čistu robu, pa u auto zagrijan na oko 50 celzića i ponovo kod dr. Tamo roditelji i djeca u grozdovima vise iz čekaonice, al me ne demoraliziraju. Predam knjižicu i nabacim blablativ sa mamama. Jedno pet minuta. Onda dođe sestra, mala, zgodna, jako fina i pristojna. Pita a što mi trebamo (tlak raste, pa kruha i mlijeka, valjda!), sestrica se ispričava i veli kad nema temperaturu, onda nije hitno, 16 je sati, dr radi do 21, al više ne prima, ak nije hitno. Vidim da joj je neugodno, pa u sebi samo okrešem pas mater svima, i patam ju a kad sutra radi. E, sutra od sedam, ujutro. Dobro, dajte knjižicu, ja ću doći sutra u sedam nula nula, al nek ne očekuje dr da ću je čekati dok kavu ne popije. To sam onak, malo glasnije dreknila, pa izađe druga seka, starija i iskusnija. Kaže, nemojte u sedam, onda dr ima savjetovalište sa malim, zdravim bebama, dođite sutra oko pola devet. opet pas mater u sebi. kod kuće mi je odma bilo lakše kad sam se dobro najela (1 kuh jaje, 1 naranče i 1 dvopek). Jutros sam svejedno otišla predati knjižicu prije pola osam i probat se dogovorit sa sestrom kad da dođem sa malim. Dođem ja, jedno četvero djece čeka, a dr još nije ni stigla na posao. Ostavim knjižicu zblenutoj sestri, kažem da odoh raditi, a dijete ću dovesti kad uspijem klizniti sa posla. Uspjela sam u 12 sati. u lijepo ugrijanom autu dopeljala sam svog mališana, a u 12 i 20 već smo išli natrag. Obavljena posla. Bolje da ne napišem kako. I tak mi je post predugačak. A i mislila sam pisati o kraju škole.
Post je objavljen 24.06.2005. u 15:19 sati.