Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Bijelo dugme "protiv" Thompsona

Prvo samo par riječi o ovome «protiv» iz naslova. Naime, mogla sam staviti i «vs», što je kratica latinske riječ versus. No, kako meni smeta korištenje tuđica koje upotrebljavamo kada to i nije potrebno, odabrala sam baš ovu. Ovo objašnjenje je tek da se ne bi krivo shvatio kontekst.

Image Hosted by ImageShack.us Motivacija za post je i više nego jasna. Jer, ovoliku reklamu za jednu popularnu grupu iz perioda života ex Jugoslavije malo tko je mogao očekivati. Gledam na TV-u, slušam na radiju, čitam u novinama, čitam na netu. Nude se nagrade, reklamira se neka pirotehnička firma koja je valjda sponzor (tu me ispravite ako griješim, jer nisam sigurna), možete i zvati one brojeve 060 nemam pojma za što i nemam pojma koja je svrha osim nečije MEGA zarade. Dakle, jedva hvatam zrak od tolike kampanje. Image Hosted by ImageShack.us Skoro kao kad nas «guše» u predizborno vrijeme. Image Hosted by ImageShack.us

Moram priznati da nikad nisam slušala Bijelo dugme. Iako bih kad bih poslušala repertoar našla poneke koje mi se sviđaju. No, niti znam kako se zovu, niti im znam sve riječi. Svime time ja naravno ne želim reći da oni svojevremeno nisu bili kvalitetna grupa i da nisu imali i više kvalitetnih pjesama od onih koje su meni poznate. Zato, analizirati pjesme ne mogu, ali mogu usporediti okolnosti Thompsonovih koncerata 2002. godine i ovog koncerta danas. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, neke se političke konotacije nameću u oba slučaja.

Činjenica je da se pojedini članovi te grupe baš i nisu proslavili u vrijeme rata. Svaka čast ljudima koji su bili u Sarajevu u ono teško vrijeme, no bilo je i onih drugih koji su kad je trebalo dati glas protiv rata ili šutjeli, ili rekli neku totalnu glupost. A kad je zagustilo, uzeli su torbe i otišli u Evropu raditi karijeru. I sad su ovdje. Mogla bih, isključivo u političkom kontekstu, reći - kao simboli nekih predratnih vremena.

Image Hosted by ImageShack.us S druge strane, u vrijeme Thompsonovih koncerata prije 2-3 godine, također se davala politička dimenzija tim glazbenim zbivanjima. I najnaivnijima bi trebalo biti jasno da su oni u sebi nosili dozu političke orijentacije spomenutog pjevača. No, jako se dobro sjećam da je to medijski bilo prilično negativno popraćeno. Posebno u nekim medijima. Ne toliko u smislu nedemokratičnosti događaja, nego više u smislu karakteriziranja posjetitelja njegovih koncerata desničarima, nacionalistima, a u krajnjem redu i pomalo zadrtim tipovima ljudi.

Ne znam kako je bilo po tom pitanju u drugim hrvatskim gradovima, no u Rijeci je svakako bilo tako. Naime, bila sam na koncertu. I znam da se u medijima nije objektivno izvještavalo. Jer ja sam čula samo lijepe pjesme, domoljubne, ljubavne, prijateljske. Dobro «nemoj ići lijevo na križanju staze» je i politička konotacija, ali ima i drugih koji izriču u pjesmama političke stavove pa to nije svjetsko čudo. Nije bilo ni jedne riječi kojima se ikoga vređalo, nikakvo raspirivanje mržnje, ništa takvo ni blizu. Jedino što sam vidjela 2-3 petnaestogodišnjaka u crnome, s ponekim ustaškim znakovljem. Nezrela djeca koja ne razmišljaju vlastitim glavama. I kojima roditelji baš i nisu koncentracija neke mudrosti.

Kad sam čitala u Novom listu sljedeći dan prilog, nisam mogla vjerovati. Potpuno minozirana brojnost (napunjena Dvorana mladosti) i ugođaj koji je bio, a naglašen «incident» sa Šajetom, kojega je i sam kasnije demantirao u vlastitoj kolumni. Nevjerojatno je koliko pozitivni nacionalni ambijent neke ljude može izazvati na negativnu kritiku. No za tu novinu to i nije nešto novo. Samo, usprkos tome, da i sama nisam bila na koncertu, možda bih im povjerovala. A nije li to sramotno? Kada novinari prestanu biti objektivni? I prestanu govoriti činjnice. Čime počinju stvarati naboje, ili poticati na netrpeljivost raznih vrsta.

Ono što mi je zasmetalo tada, a smeta me i sada, je i pomodarstvo koje se pojavilo u oba slučaja. A to je ono «idu svi pa moram i ja». Čini mi se da je i u vrijeme onih Thompsonovih koncerata bilo onih koji su išli, ne jer im se sviđaju te pjesme, nego jer se o tome pričalo. i jer je valjda bilo «cool». Tako je i sada, vidim da je kao sad gotovo cijela hrvatska nacija doslovno «luda» za Bijelim dugmetom. Evo, djeca u mojoj zgradi upravo puštaju nešto s repertoara. Image Hosted by ImageShack.us Mislim da je velik klub obožatelja te grupe, ali baš tooooliki? Image Hosted by ImageShack.us

Nemam ništa protiv da svatko sluša glazbu kakvu hoće. Ali imam protiv da se pojedine slušatelje smatra «primitivnima», samo zato što vole poslušati i pjesme domoljubnog karaktera. Jer, osobno ne volim narodnjake, niti me zanima takva vrsta glazbe. Ali to što netko ne razlikuje pjesmu s dijelovima Gotovčeve opere «Ero s onoga svijeta» i neke cajke je već nepoznavanje elementarnih činjenica.

Zato, mislim da se treba okaniti tih stalnih predrasuda vezanih za sve i svašta. Konkretno, meni svi vi koji ste baš sada na koncertu i koji pjevate pjesme i uživate vjerujem u dobrom ugođaju ne znači da se slažete sa riječima koje je neki od članova izgovorio u nekom trenutku prošlosti. Znači samo da volite te pjesme i da ste htjeli doživjeti ambijent. Isto sam i ja radila na Thompsonovom koncertu. Uživala u pjesmama i ambijentu. I ništa drugo.

p.s. Mislim da vas koji ste bili na Maksimiru ne trebam posebno podsjećati da želimo čuti impresije. Image Hosted by ImageShack.us

UPDATE

Nisam planirala baš uvoditi stihove u ovaj post, ali neki komentari su me potaknuli. Ne tretiram sve Thompsonove pjesme jednako. Jer neke baš i nemaju posebnu vrijednost, bar ne po mom sudu. Ima onih koje mi jesu posebne i jako drage. I baš me zanima kako netko «mržnju» i u takvim pjesmama može naći. Jer, možda nekome mržnja znači i spomenuti riječ Hrvat? Što bi se toga trebalo sramiti? Evo, ova mi je možda i najdraža njegova.

«Lijepa li si»

Kad se sjetim suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je

Oj Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša, a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si

Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema

Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima

Oj Zagoro, lijepa li si ...



Post je objavljen 22.06.2005. u 22:00 sati.