Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bubnipaprezivi2

Marketing

My humble point of view...

Jednoj djevojci Kristini…

Ima bulimiju I svoj blog.. mjesto gdje više nije Kristina nego Mia.. 15-ogodišnja djevojka.. pročitala sam neke stvari I … uff.. kako je takavživot teško čitat… a živjet?.. ne mogu ni pomislit… ali što je najgore ne osjećam neko sažaljenje prema njoj kao bulimičarki već tugu prema NJOJ za 5 godina… I nemoć.. nemoć da je dobro isprebijam.. haha.. to je samo izraz… moram joj dati ovaj komentar kao I svima… potrudit ću se ne ići u dubinu svojih misli jer to bi bilo prerealno I brutalno…

Obećala sam ne-dati komentar jer ne volim komentirat zivote drugih ljudi… nekako, osjećam da nemam na to pravo… ali nešto moram reć.....

glupo mi je kada ti ljudi govore da nisi debela... kakve to ima veze!? bulim/anoreks. nemaju veze sa debljinom i kilama... već sa ''kontrolom, sampopouzdanjem, lakšim putom, bijegom i slabošću….''.. pa to već i vrapci znaju... nisi zadovoljna sobom i opterećena si što DRUGI misle o tebi, mislis da vrijedis NOTHING (i nemoj mi reći da to nije istina, jer se ne bi onda namjerno veselo uništavala..)… A pošto je duhovni napredak puno tezi od fizičkog usredotočila si se na svoje tijelo I takav osjećaj zadovoljstva...

svako ima svoj put do ''kako BITI, postati najbolja osoba i can be'' .. i moj je emotivan/duhovan/zdravo-samokritičan napredak... a nekima je cilj ''kako IZGLEDATI KAO da sam najbolja osoba i can be''.. hm.. bit ću vesela, zabavna, slatka, oku ugodna, svi će me voljeti.. a to što ja mrzim sebe, ma to je najmanje-važna stvar!.. i nikome neću reći svoju tajnu jer će me poslati psihijatru I gledat ko freaka, a meni to nije potrebno, ja sam sretna, čovječe sretna, naašla sam lijek za sve svoje probleme, I sad mi je lakše I ljepše, to je moj ventil…ma kakvi probleme..!!!! ja sam sretna.. i toliko nesretna...
imam dečka (koji da zna nikada ne bi bio sa mnom, ili ako me voli bi ali bi inzistirao na tome da nađem pomoć).. ma on je luckast, nista ne razumije, ja ne trebam pomoć, mogu ovako cijeli život, ja sam sretna..!!! hm. sam bad, mozda mu jednog dana neću moć rodit djecu.. joooj... jedva čekam da napunim 18.. ali, hm.. što ako do tada me više ne bude, ako mi zataji srce ili bubreg ili šta već... haha.. ma to je glupost.. daj, pliz.. ja sam konačno na putu da budem zadovoljna, još sam malo... još samo malo... evo, još mrvica...


sorry.. na ovakvom komentaru koji sam obećala ne dati al fakat mi mi je TEŠKO vidjeti nešto što ti iz svoje prespektive NE ŽELIŠ VIDJETI, ali onako vidjeti 4 real.. sorry... ne bi ti to napisala da ne mislim da imaš potencijal biti MRAK CURA, ali kao kristina, bez mije... ne vidim niti jednu tisućinku mogućnosti da budeš ovako dugoročno sretna, iako znam da sretna nije riječ koja te opisuje, ali koju drugu da stavim… bullimija, bijeg... mislim da je tu ipak riječ o TRENUTNOM olakšanju, ali... što je onda sa ostatkom tek započetog života..? kakva je perspektiva.. prognoza?.. ...oblačno sa mnoštvom oborina…

but who am i to say...


Post je objavljen 22.06.2005. u 12:47 sati.