Ponekad poželim
da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam.
I tad pomislim
tako blizu je sreća
dok gledaš me tim pogledom...
Ponekad poželim osijetiti ti dah
miris tvog neba,
i zvuk tvog osmjeha...
Ponekad poželim
osijetiti te blizu
poželim vidjeti ti lice
sjajno od bisera
poželim suzu u tvojim očima.
Ponekad,
iako ponekad,
tvoj duh me obuzima,
snagom vjetra,
brzinom munje
a u glavi glas tvoj
dodir tvojih prstiju...
Ponekad mrzim taj osijećaj
što srce nosi u sebi....
Ali ponekad ipak poželim...
......
Neću puno pisati... jednostavno, ponekad poželim...
Post je objavljen 20.06.2005. u 20:54 sati.