Dok smo se kretali jednom određenom brzinom ona je nesvjesno stenjala ispuštajući zvukove, a da toga, po mome, nije bila ni svjesna. Pored nas su prolazile sve one stvari koje prolaze ljudima kroz život, poput života i ostalih tzv. prolaznih stvari, a nas je bio strah da život ne prođe kraj nas, pa smo tog sunčanog dana oko podne dok je sunce bilo visoka na nebu i još je bio dan, odlučili donijeti neke odluke. Jasno nam je bilo sve ono što nam nije predstavljalo nepoznanicu i mi smo se usredotočili samo na one stvari koje nismo izostavili kao nebitne. Postigli smo dogovor koji se odnosio na nadolazeće vrijeme, poznato i kao budućnost, koje nam se sve više približavalo iz dana u dan, začudo isto onako kako se jedno drugo vrijeme, poznato i kao prošlost, gubilo iza nas. Nismo htjeli da nas ta nadolazeća budućnost zatakne nespremne i izbaci iz stanja podjednake opterećenosti sa svih strana (ili ravnoteže – kako je neki zovu) pa smo se dobronamjerno pomaknuli ustranu i tako propustili tu budućnost da nesmetano prođe kraj nas. Nešto kasnije, u nekoj drugoj budućnosti za koju se nismo pripremali smo zaključili da to i nije bio tako pametan potez, ali i to da smo sada zato stariji i iskusniji. Proučavajući priručnik o uspješnom provođenju projekta Budućnost u kilometrima i ostalim skraćenicama, došli smo do još jednog zaključka kojeg u ovoj trenutnoj sadašnjosti smatramo dogovorom, a to je da nam se čini da pojedinci, o čijim imenima sada nećemo, jer nije ni potrebno a još manje moralno i uzorno, ne shvaćaju složenost nadolazeće budućnosti i misle da će je proživjeti kao sadašnjost. Kad samo pogledamo primjere ostalih zemalja, kojima se je budućnost već desila, bez pretjerizma možemo vidjeti kolika je stopa prolaznosti života kroz naš život. Mi se njima stvarno čudimo i zato smo zamislili da ćemo, vozeći se u autu, otputovati negdje dalje, di ćemo imati više vremena do nadolazećeg trenutka u kojem će buduće prolazno vrijeme doći i proći. A slušajući priče ljudi koji žive na otocima, takozvanih otočana, čuli smo da se tamo sporije živi pa se ima i više vremena. Vladajući stručnom terminologijom i onom naučenom u svakodnevnom, privatnom životu koji provodimo kao obični ljudi, znamo da pojam godišnji predstavlja ono što se odnosi na cijelu godinu, iz čega smo uvidjeli da takozvani godišnji odmor trebamo provoditi na otoku i to tokom cijele godine, jer zbog sporosti prolaznosti duže će trebati da nastupi prošlost kao neizbježno vrijeme kojeg se svi sjećaju.
(napisali: ego&be'be)
Post je objavljen 20.06.2005. u 15:14 sati.