U Valdštajnskom sam vrtu srela Miloša koji mi je dao tatinu novu knjigu. Zbirka pjesama, zove se "Goblen".
Uvodna pjesma je vrlo dirljiva.
Da sam je kojim slučajem napisala ja, posvetila bih je upravo njemu.
Jer jeste o njemu.
Popjevka o ljeljenu
spaziš li, dušo, u šumi
u praskozorje, ljeljena
gdje umiče ljutoj potjeri
kroz ona stabla zelena
presvuci se u košutu!
javni se! daj mu znak!
nek pomisli da si suncokret
utonuo u mrak...
jer sve mu manje ostaje
čistine da bi jurio
hajci bi strašnoj pobjego
u snu da nije žurio
Post je objavljen 19.06.2005. u 23:15 sati.