Razvijanje koncepcije koja čini prekretnicu u radu mi, ujedno ujedinjujući i sva dosadašnja iskustva, nastavlja se iz sata u sat – mogao bi reći da dobijem na dinamičnosti. Ponekad možda idem preduboko, i razbijem se tek pred problemom izvedbe svih elemenata uživo. Prvo su, kao jedna od bitnih okosnica izvedbe, u igri bili kazetofoni, a sada se priča bazira na spajanju svirke i DJ-anja. Taj dio s puštanjem dovršenih mi stvari nekako je dosadan i za “biti” i za “izvoditi”, pa tako ovdje uključujem performans. On mora biti referenca na nešto više-manje prihvaćeno u klupskoj kulturi, pa mi se tako VJ-ing čini kao idealan prostor/alat za manevar. Ono što mi također ide na kurac je odvojenost Vj-inga i DJ-inga, kao rada i kao ukupnog rezultata, pa ću tu pokušati dati vlastito viđenje rješenja problema koji mi se odnekud kao takav nametnuo.
Post je objavljen 19.06.2005. u 20:29 sati.