val, da death ti je napisala koja je to knjiga... dere me neopisivo.. knjiga je za povraćat jer ponekat neke stvari jednostavno ne želiš skužit.. želiš uzivat u svojoj maloj glupoj iluziji da SI osoba kakva ŽELIŠ biti, a zapravo nisi, totalni si slabić... vjerojatno sam pročitala puno boljih knjiga ali ova je brutalno najbolja... zastrašujuće jednostavna, izravna i .... raskrinkajuća, za nekoga poput mene.... tj, za nekog kakva sam bila... samo dok sam bila ''ta'' osoba nisam shvaćala koliko je to (''to'' -moje ponašanje) sve glupo i razarajuće... zato mi se i blog zove ''bubni pa preživi''.. ali to je duga priča koja se dešava samo jednom... anyway, zapravo mi je prije uvijek bilo bijedno kada bi mi netko rekao ''eeej... ova treba/tip u knjiizi sam ja'', prva reakcija mi je bila ''yeah, right.. get over yourself...''... ali... ova treba u knjizi sam ja....!!! hahaha.... i onda je prošlo 5 godina.... i sada sam ponovo pročitala tu knjigu i ... vidim sebe kakva sam prije bila..... nikada nisam mislila da ću se ikada ''emotivno'' promijeniti.. ali jesam.. tko bi reko... knjiga je najbolja stvar koju sam ikada pročitala, koju mi je itko ikada rekao... to je knjiga o spoznaji.. o tipu i trebi... tada sam bila u jednoj priči 1000% identičnoj (osim godina, mjesta, .. i rijeka.. haha) i ''tip'' iz moje priče mi je dao knjigu da pročitam rekavši da je o nama i da sam u knjizi ja, da će mi možda neke stvari biti jasnije..... ''tip''... smiješna riječ za najboljeg prijatelja, srodnu dušu, osobu koju znaš cijeli život, koju najviše obožavaš .. totalno voliš... i pročitala sam .. i nije imalo učinka... ostala sam ista.. stvari sam jednostavno blokirala i nisam ih htjela doživljavat... on je vjerojatno očekivao da ću pročitat knjigu i postat ''emotivno dostupna''.. ali to se nije desilo.. za to je trebalo puno više vremena i borbe... borbe za ''Drugo Ja''.... i evo me, 5 godina kasnije... ''Druga Ja''.... pobijedila je strah, razbijeni su čelični zidove oko one pumpice u mom prsnom košu... ali sada se žive neki drugi životi... i prijateljstvo/ljubav je negdje duuuuboko u muljevima glupih grešaka, strahova, slabosti i laganja tj neiskrenosti (da to ipak zvuči ljepše...)... ali, kako si ti val rekla "ruševina a ne prah''... iako me to ne tješi, jer ga znam... i mislim da je sad on treba iz knjige... i znam da me mrzi... ne javno... ali u sebi.. dobro, možda ne ''mrzi'' buuuu teška riješč.. ali zamijera mi .... i to big time... za njega sam ''crna udovica'', kako me slikovito neki dan nazvao...
smiješno, dok se ''sadašnjost'' događa nikada ti ne padne na pamet da si glup ko noć i da sve radiš krivo... stvari su ti najnormalnije, siguran si u svoje postupke i uvjeren da priče tipa ''što u određenom trenutku napraviš može utjecat na tijek cijelog tvog života'' samo puste fraze ljudi koji pametuju... ali... eto... moja prošlost je fraza, a ja sad pametujem... he..... a što će tek bit za sljedećih 5 godina...
- 23:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Post je objavljen 19.06.2005. u 16:57 sati.