Morate me razumjeti. Pokušavam zamisliti jednu vrlo kompliciranu scenu u kojoj se nalaze vukovi, autobus, časne sestre i svašta drugo. Tako ako zakompliciram štogod ili postanem nejasan već sad molim ispriku. Prizor kojeg zamišljam nije kompliciran zato što bih ga želio učiniti takvim već stoga što je to scena iz jednog sna, puna simbola koji su samo mojoj podsvijesti, čak niti meni samom, jasni i poznati, elemenata i detalja koji se niti ne mogu nabrojati, a kamo li shvatiti. Scena je komplicirana i zato jer joj je smisao i svrha nejasna.
Vozili smo se autobusom mi neki. Ono što je važno je da sam i ja bio u autobusu. Išli smo kroz šumu, a ja sam komentirao kako je nevjerojatno kako uspiju naći tako dugačak i opasan put za putovanje od škole do kuće. Putem smo mogli vidjeti vukove kako stoje uz cestu. Jedan je tako stajao točno uz Z zavoj i postojala je mogućnost da ga pogazimo. Vozač je uzeo malo jači okret kako ga ne bi pokupio ali što smo mu bili bliže postojalo je sve izvjesnije da ćemo ga udariti. No autobus je odjednom počeo kliziti sa ceste koja uopće nije bila asfaltirana (nalazili smo se u šumi) i padati u provaliju. Začudo autobus se nije prevrnuo, samo je, po neobično strmoj padini, nastavio kliziti sve dalje i dalje. A ja sam samo gledao prilijepljen na prozor što se događa i kako se ne zaustavljamo i kako je sve očitije da ćemo poginuti. Opazio sam i da je šuma puna vukova. Nisam mogao ništa napraviti, samo gledati i čekati ono što će se dogoditi. Čovječe, mogao sam samo gledati i eventualno moliti, ništa drugo. Nisam mogao niti vikati, niti se pomaknuti i pokušati se spasiti, ništa. Srećom udarili smo u neko drvo i zaustavili se. Izašli smo van, ali je po podu bilo puno zmija. Popeli smo se natrag na cestu i čekali pomoć. Naišle su časne sestre koje su prevozile oprano rublje pa smo ih tražili pomoć. Rekle su da će doći kad dostave rublje, a kad smo im rekli da nam je hitno počele su se žuriti, čak sam im i ja pomagao vući i gurati (u isto vrijeme) kolica pitajući se pritom hoćemo li morati što platiti vozaču jer mu je uništen autobus, a ja sam potrošio sve novce. … Možda je bolje da više ne kompliciram, ionako sam se uskoro bio probudio.
Post je objavljen 17.06.2005. u 09:43 sati.