Marketing
Does anybody remember laughter?
Previše toga mi ide na živce. Određena vrsta ljudi, određena vrsta glazbe, određena vrsta stajališta…određujem se. A to je upravo ono što nikad nisam htjela. Stalno si tupim o slobodi govora, toleranciji i unutarnjim vrijednostima, a što s druge strane radim?
Ne podnosim toliko stvari da to već prelazi sve granice. Da ne bi bilo zabune, nema veze s mizantropijom, destruktivnosti i suicidalnosti jer sam zla i čru, mrzim to(nice, još jedna stvar na popisu), nego se jednostavno sve više zatvaram u neko glupo stanje mrzovoljnosti i bezvoljnosti. A to stvarno ne želim.
Hoću se iskopati iz svih sranja koja sam sama stvorila i…biti. Čak mi se i patetične poletne uzrečice ne čine tako loše. Spread your wings honey…u teoriji sasvim lijepo izgleda, ali kak da letim kad mi netko konstantno reže krila? Metaforički rečeno:)
Čini se tako jednostavno. A možda stvarno i je. Jer jedno su stvarni problemi kod kuće, u školi, a drugo problemi koje nesvjesno sami stvaramo. Oni možda jesu potaknuti mogućim stvarnim problemima, ali nisu opravdanje za hladno i neljubazno ponašanje.
Ne znam, ne da mi se više ovak. Ne da mi se stalno na sve gledat crno(opet naglašavam da ne govorim o missevil666 wannabe) i zakopavat se sve dublje i dublje u strahove.
Onaj osjećaj unutra...kao recimo kad znaš da si nešto loše napravio i čekaš posljedice. Tak se stalno osjećam. A ne znam zašto, ne mogu shvatiti. Doma mi je relativno podnošljivo, škola je okej (btw dobih 5 iz gitare), društveni žifot ok, prema tome sve bi trebalo bit u redu. Ali nije. I ubija me to što ne znam zakaj.
Najviše mi ide na živce to što ne znam kaj ja to ustvari hoću. Možda glumim nešto što nisam. Ne znam što jesam.
Ne da mi se više. Previše razmišljam, ne dolazim do ničega, zaglupljujem se.
Bila na ispitu, trijumfirala:) Dvije pjesme bez greške, samo sam kod treće neš malo fulala.
Kad sam već kod gitare…jučer sam naučila svirat Stairway, uvod, a kad ovo objavim idem vježbat dalje. Lakše je nego što sam mislila, samo jedan dio mi baš zapinje, to moram sad usavršit:)
A naslov…gledala sam Almost famous na kazeti(zaspala sam kad je bio na tv-u) i u jednom dijelu neka groupie ženska izleti i veli to. Najdraža mi pjesma...
And a new day will dawn for those who stand long
And the forest will echo with laughter…
Really, really….something.
Gledala sam slike od prije nekih 30 godina….zakon. Na vratima moje današnje sobe su bile velike naljepnice od doorsa i zeppelina(koje su btw skinuli prije 10 godina kad sam ja dobila sobu..e da sam znala…nema takvih više za kupit:(
A neeee, uhvatila me nostalgija(jel možeš bit nostalgičan za nečim što nisi doživio?), sad ću opet gledat song remains the same svaki dan:)
I dunno, it makes me smile. And it's been a long time been a long time been a long….
Lonely, lonely, lonely
Hey hey what can I do?
Imam Stairway zastavu preko cijelog zida.
Envy me:)
Singin' in the rain…
What a glorius feeling, I'm happy again...
"Go on, do me in you bastard cowards! I don't want to live anyway,not in a stinking world like this one!
"
"Oooh? And what's so stinking about it?"
Ourselves.
Hell yeah! You're the suave talking kick ass
Alex...You have a taste for classical music and
"ultra-violence"...You got sent to
jail for murder but got out using a new program
only to find your fellow droogs are
revenge-hungry police...But hey, you're cool, a
total hipster, and a cult phenomenon.... Hell,
you even made you're own fashion statement (
you're eyelashes are sexy...even guys
agree)...Welcome to you're new world where
youth rules....CLOCKWORK ORANGE
Which Stanley Kubrick Movie Are You?
brought to you by Quizilla
Minister: What crime did you commit?
Alex: The accidental killing of a person, sir.
Maj fejvrit:)
Quotes
Post je objavljen 13.06.2005. u 22:27 sati.