Grožđe se suši
u kasno ljeto,
dok prezrelo podne,
poljupcem bronze,
oglušuje se o poziv svoj.
Stepenice poljske penju se
na nebo začaranih svodova,
po tvrdoj svilenoj paučini,
gdje tavani su zvučnih voda.
Dok sumrak sinji
mrzne se i kasni.
Pluća vjetra
udahnjuju u ljušturu kućnu
noćno sjemenje i dah mira.
Širiće se ona od zračne svježine
i duhovi njeni,
u večernjem dimu modrom,
propjevaće.
Post je objavljen 22.06.2005. u 01:20 sati.