Puno bi tražila kada bi me pitala gdje se točno nalazim. Zaustavili smo se u Madridu što je van planiranog. No, i uz ovo prisilno zaustavljanje negdje u 'okrajku' grada, na nekoj zaobilaznici izgleda da možemo biti sretni što smo živu glavu sačuvali!
Kako smo i planirali do sada smo prevalili dobar dio Espane.
Vrijeme je sve ljepše, a krajobraz se lagano promijenio. Postao je nekako «suši». Manje je beskrajnih zelenih površina. Tako je barem bilo dok nas je služilo danje svjetlo i dok nismo ušli nismo ušli nadomak grada.
Odnosi su iz dana u dan sve bolji. Idijot iliti Krele jedina je iznimka što se tiče i svih ostalih. No, nije ni čudo što on to ne kuži. Vođa grupe pokušava ipak biti na nekoj 'autoritativnoj distanci', a znaš u kakvim sam ja odnosima sa, pogotovo nametnutim, autoritetima. Nije da se ne slažem sa njime ili da se pojavio jaz bilo koje vrste, ali znaš...onaj feeling kad se sa nekim ne nađeš potpuno,....
A i nije nužno da se ja i on 'nađemo' potpuno, zar ne?? U krajnjoj je granici važno da odnos bude korektan.
No, ono što je sada najbitnije to je nastaviti putovanje, a mislim da to neće biti tako lako;
Još u posljepodnevnim satima zaustavili smo se jer je nešta 'proizvodilo' čudne zvukove na vozilu. Dečki ništa nisu otkrili kao uzrok tome i mi smo nastavili put. Kasnije su zvukovi prestali, a mi smo svi tako nekako mislili da su time prestale pojave potencijalnih problema.
Ali, baš na ovom istom mjestu, 200 m dalje, mi smo morali stati jer je bučanje opet počelo. I dobro da smo stali baš tada jer preživjeli ne bi krivinu koju je trebalo savladati sa 180-120 km/h.
Dvoje ih je podiglo vozilo dizalicom, potom je jedan najnormalnije primio kotač u svoje ruke a on je počeo svoj ples....tako lagano. Nihala se ja.....lijevo-desno. Kao da je pričvršćen žicom.
Usrali smo se svi od spoznaje koliko je malo trebalo (još 100, 150 m) da se sjebemo zauvijek.
Potom smo se usrali jer smo tu gdje jesmo (opet nigdje), a rješenje nam je potrebno.
Bilo je ideja kojekakvih, ali uvijek smo se vračali na opciju koja je bila nužna – prisilni otanak u Madridu i, naravno, automehaničar.
Srećom, niže nas bila je benzinska postaja. Vozilo smo odgurali tamo. Stigla je i Civilna garda koja nam je mimo propisa omogućila ostanak na istom mjestu.
Ja sam se doduše sjetio madriđanke Marge sa kojom sam bio u kontaktu (ali on se prekinuo prije dosta vremena). Izvadio sam njen broj, ali na njega nju više nisam mogao dobiti.
Svakako, ovaj ostanak u Madridu znači dodatne, znatne troškove za sve nas.
Noć čemo, dogovorno, provesti na crpki......u vozilu. Biti će opet stiskavaca. Baš me zanima uz koga ću se stisnuti ja, tj. koji će se stisnuti uz mene. Samo ne, dragi bože, Idijota. Nedaj mi njega. Bar me toga poštedi.
Kad se sjetim kako smo zapravo dobro prošli....možemo svi zajedno napraviti jedan 'vehicle party' i pozvati 'pumpaše' barem one koji rade noćnu smjenu.
Vremensku zonu (-1 h)......nju smo promijenili dolaskom u Madrid. (Ne znam koliko je to važno!)
Sada ti više ne mogu pisati. Auto je u stanju 'stajanja' i svako malo neko se sjeti 'šetati' njegovim prostorom.
Javim ti se i sutra prvenstveno da ne brineš!!
Pusa u čelo i ........ lijepo mi i mirno spavaj.......za oboje!!!
Post je objavljen 17.06.2005. u 10:32 sati.