Čitam na forumu mame i bebe o iskustvu jedne mame djeteta sa posebnim potrebama. Da ne duljim evo copy paste poruke (nadam se da mi neće zamjeriti što ju iznosim):
Meni je danas mama dvoje zdravih i nestasnih djecaka (nekih 5 i 3 g) na vrlo ruzan nacin odvojila svoju djecu od M "jer se vidi da s malom nije sve u redu", mi se inace svaki dan setamo po kvartu ( ja ju nacesce nosim okolo na rukama), djeca bez ikakvih problema prihvacaju M, mislim ona je 16 mj. stara vesela beba, nekad smo i na igralistu i ljudi joj se obicno smjeskaju, ako neko nesto pita (uvijek je to koliko je stara i da li hoda) ja najnormalnije odgovorim, i nigdje nas nitko nije tretirao kao gubavce, ja se sad bojim da ce toga sve vise biti kako M raste pa kako da se sto bolje pripremim i sebe i nju???
Što reći na ovo? Da li se uopće može izraziti prijezir prema toj mami? Kakav ona daje primjer svojim sinovima i kako će ih odgajati ubuduće? Na takve osobe se uopće ne treba obazirati. Ta majka ne zna koliko je sretna što ima 2 zdrava sina i trebala bi to cijeniti više od svega. Trebala bi biti brižna majka i na svoju djecu prenositi ljubav prema bližnjem i učiti ih da jednog dana postanu LJUDI. Ovako svojim primjerom u njima usađuje predrasude i kriva shvaćanja te bezosjećajnost. Makar u sebi osjećala odbojnost to pred djecom nije smjela pokazati.
Post je objavljen 13.06.2005. u 15:40 sati.