Pregled posta

Kao da me gubiš
a još uvijek sam tu.
Ruku ti pružam,
smiješiš se, u snu.
Drži je čvrsto
dok vjetar ne stane,
dok se vode ne smire
i san prestane
sa zorom,
s buđenjem.
Možda me trebaš
i možda ćeš me zvati.
Ti, samo se nasmiješi
i ruku ću ti dati.
I držeći ih, ti me ljubi
i sanjaj neodsanjan san,
i vjeruj
u sebe,
u mene
dok ne osvane dan.
I budit ćeš se
a vjerovat ćeš
da je to u snu.
Okreneš li se i nasmiješiš
ja ću biti sva tvoja i tu!