Pitanje koje postavljamo zasigurno glasi da li je pad crvene buržoazije značio prekretnicu na bolje ili pak na gore za položaj tamošnjih građana?
Teorijski ćemo prepostaviti da je smjena crvene buržoazije u svojoj biti pozitivna, pošto teorijski svaki pad vlasti koja vrši represiju nad vlastitim građanima predstavlja korak naprijed za to građanastvo.
Sloboda na mišljenje postojala je i prije, ali ipak je sada dostignuta veća razine slobode javnog izjašnjavanja mišljenja i djelovanja u tom pogledu. Čvrsti okovi slobode izražavanja mišljenja pali su zajedno s represivnim sustavom država istočnog bloka , Varšavskim ugovorom i tenkovima Crvene armije. Mogućnost izbora je bitna značajka promjena koje su uvezene u zemlje bivšeg istočnog bloka. Politički pluralizam, više mišljenja, više stranaka, ali i više vlasti. Padom crvene buržoazije opet se pojavlju klerikalni krugovi i traže udio u vlasti, povratak nacionalizirane imovine i povratak izgubljenog utjecaja na mase. Sve se to može donekle smatrati kao pozitivan efekt pada vlasti u korist građanstva i njihovih ljudskih prava.
Sloboda koja je također uvezena, sloboda je na ekonomskom pogledu. To je, po meni, ključan dio promjena sustava koji je donio građanima promjenu na gore. Radikalna brza promjena planskog gospodarenja na tržišno uzrokavala je mnoge potrese u ekonomijama tih zemalja kobne po građane. Privatizacija i davanje u ruke stranom kapitalu svega što je vrijedno, propadanje raznih industrija, pad proizvodnje, visoka nezaposlenost i opći gospodarski kolaps donjeli su mnogobrojim pripadnicima srednjeg staleža siromaštvo i neimaštinu, dok je novi sustav na površinu izbacio gornji sloj, 5% stanovništva koji su uspješno eksploatirali i dalje eskploatiraju ostatak građanstva isključivo u svoju korist. Strani kapital, kojemu je put otvoren padom istočnog bloka, uspješno porobljuje građanstvo i preuzima svu vlast nad njima. Mogućnost biranja vlasti građanima koja je obećana ostaje isključivo imaginarna, pošto je stvarna vlast u rukama stranog kapitala koji kontorlira sve ksvislinške vlade na tim područjima. Petokolonaši koji su prigrabili imovinu građana velokodušno dočekuju strani kapital i širokogrudno s njima dijele profit. Ljudska prava ostvarena su padom željezne zavjese na područjima zemalja istočnog bloka, možemo čuti u političkim kuloarima. Pad crvene buržoazije donjeo je veću slobodu pojedincu dakako, ali jedini problem u ovoj situaciji je taj što pad ove vlasti nije donio boljitak za građane. Veća sloboda ne znači nužno i boljitak. Boljitak za građanstvo u ovoj situaciji nije ostvaren pošto je nametnuta nova vlast. Nova vlast koja je sada imala veći legimitet pošto je izabrana od građana, ali koja nije učinila ništa za njih. Stupidno je zaključiti da su građani slobodniji pošto danas tamo vlada demokracija i da su ljudska prava ostvarena, dok međunarodne kompanije porobljuju građanstvo. Ekonomska ovisnost cjelokupnog građanstva nikako nije sloboda koju su oni htjeli krajem osamdestetih godina dvadesetog stoljeća.
Moj zaključak je da pad vlasti crvenih nije donio boljitak za građane već je taj pad samo otvorio put još većoj eksploataciji i represiji nad tim stanovništvom. Problemi koji se danas javljaju, siromaštvo, nezaposlenost, prostitucija, iligealni imigranti itd. rezultat su pada crvene buržoazije, a oni nipošto ne mogu biti prihvaćeni kao pozitivni.
Post je objavljen 08.06.2005. u 17:35 sati.