Izmedju redikula i dobroinformiranog čovjeka u društvu neinformiranih koji misle da znaju sve -
a tu spada većina Hrvata - mala je razlika.
Kad smo prošle godine konkretno pisali da Josip Broz Tito nije uopće Josip Broz nego da
mu je otac iz poljske obitelji koja je živjela u Zagrebu, ispali smo budale. Danas je
to činjenica. Zamislite, Tito i sredstva informiranja, centralni komiteti s primitivnim čika Stevama i
sličnim izrodima tog stoljeća, bili su vučeni za nos pola stoljeća.
Čovjek obdaren razumom, a ne idelogijom koja je samo subjektoivna istina nekih koji
niti ne mogu spoznati istinu, mora vjerovati svom ponovljenom utisku.
Riječ o Stipi Mesiću, čovjeku neandertalskih osobina lica i tamne kože s čijim se karakteristikama
veliki dio naroda (ipak manje od ukupno 20-23%) poistovjeti što je dokaz koliko nehrvata,neosviještenih Hrvata i antihrvata živi u Hrvatskoj.
Sipe Mesić rodom uopće nije stipe Mesić, nego je nastao kao vanbračno dijete jedne zgodneCiganke
koja ga je donijela u Liku, gdje ju je Mesić, Stipin kasniji očuh, ne otac,opazio i s njom je imao još djece.Stoga kada se na stadionima i u javnosti viče, Mesiću Cigane, to nije uvrijeda nego samo indeks njegove nacionalnosti.
Na kraju, oni nije ni Hrvat, izdajnik je, nije slučajno oženjen za gospodju koja je Srpkinja, a svojim
akrobacijama koje zaslužuju najstrožu kaznu s priznavanjem četnika, pa demantijom istog, dokazao je što-nije.
Hrvat!
Hrvat je,medjutim Ivica Račan koji se uopće tako nije ni zvao. Njegov je pravi otac bio boem Marijan Živković,domobran iz Bosanske Posavine,koji je bio otišao na istočni front, a po povratku, za oko mu je zapela Račanova majka Marija te je s njom dobio vanbračno dijete.
Obzirom da Marijana nije bilo, to je bila sramota za obitelj, pa se Marija zaputila u Zagreb gdje je srela Ivičinog kasnijeg očuha Račaan, koji je oženio Mariju i usvojio Ivicu.
Raznorazni Goldsteini i slično srpsko i antihrvatsko smeće desetljećima su hrvatske učenike u
osnovnim i srednjim školama bombardirali s oko milijun, 1.600.000 i sl. ubijenih u logoru u Jasenovcu tijekom Drugog svjetskog rata.
Čak je i dr. Tudjman došao do brojke 59.500.
Istina, ma kako stravična, je drugačija. U Jasenovcu, a u taj logor vojska Ante Pavelića nije ni dovela Židove nego Gestapo, smrt je našlo 5.000 ljudi, a najviše 7.000 što je oko 250-300 PUTA manje od prvobitnih brojki koje su partizanskih i srpski politički četnici (jer nema Srbina koji nije četnik) nametali dvama hrvatskim generacijama.
Na kraju. Maks Luburić je bio u izvrsnim odnosima s Židovima koji su naoružani čuvali logor iznutra.
Zbog toga su i Pavelić i neki vojni časnici dugo uživali u nemilosti Hitlera,koji nikad do kraja nije mogao prihvatiti njihovu blagu judistističku politiku.Hrvati nisu nikad bili protiv Židova kojih je u Hrvatskoj ionako bilo premalo,ali partizanski dogmatici poput Slavka Goldsteina, u mržnji prema Hrvatima, Hrvatskoj i katoličkoj Hrvatskoj,napravio je sve da bi nas ponizio.
Još gore se dogoillo u Goraždu, oko Drine, nakon što su četnici poklali oko 8.000 nedužnih HrvataU mjesto je došao na olakšanje tamošnjeg hrvatskog stanovništva Jura Francetić. Svi su željeli i očekivali osvetu za brutalni genoicid četnika, ali NIJEDNOM se normalnom Srbinu nije ništa dogodilo, takva je bila naredba iz Zagreba.
Inače i za vrijeme HND nijednom se normalnom Srbinu koji je prihvaćao novo stanje da su Hrvati nakon stoljeća robovanja tudjincima preuzeli domovinu u svoje ruke. Stradali su četrnici, a tko su i što su Srbi dokazali su od 1990 do 2000., usred Eiurope, pred tv kamerama,UN-u iztd, kada su nesmetano poklali na desetke tisuća ljudi uz uzvike oduševljenja smrdljive CNN-ove jevrejke (razlikujmo jevreje od časnih Židova) Christian Amanpour.
Post je objavljen 08.06.2005. u 09:23 sati.