moram dio tebe prebaciti na papir -
u meni te ima previse.
rijeci sporo izlaze, kao da ih zelim zadrzati samo za sebe,
kao da zelim patiti sama, tiho, sa smjeskom na licu -
fasda uvijekprisutna...
pitam se sjetis li se mene ikada, bar onako na tren,
prodje li ti pred ocima slika nasih noci,
poput bljeska i ... nestane istog trena?
s tvojim likom u mislima,
ja usnem svakog jutra
i budim se svakog dana.
ali psst... to nitko nece saznati, pa ni ti...
ne, toga nisi vrijedan.
zato sto nemas osjecaja,
zato sto sam ti jedna u nizu,
zato sto zasluzujem nekog tko ce me voljeti,
i da...zato sto te tako lijepo vidjeti s njom
(preko dana kad ju ne varas)
da tu idilu ne zelim kvariti.
uzivaj,
budi sretan koliko mozes, ocito jesi,
ne zamjeri mi sto cu jos malo misliti na tebe,
sto te ne mogu zaboraviti.
Post je objavljen 11.02.2005. u 23:42 sati.