Avion je bio veoma ugodan. Dali su nam jastuke i pokrivače budući da je riječ o noćnom letu, a uz to let je trajao oko 3,5 sata. Po prvi put u životu avionska hrana je bila ukusna, čak topla. Osoblje ljubazno. U Mali sam ušao oko 03:00 sata ujutro. Bez ikakvih problema. A onda, horda "vodiča": "Monsieur treba vodiča za Dogon? Taxi do grada?" itd itd. Samo sam poslio - NE OPET! Odlučio sam ostati do jutra na aerodromu jer nisam želio šetati po Bamaku noću. Jedan "vodič" se zalijepio za mene i nikako da otiđe. Ugledao sam jedan talijanski par koji je došao istim letom i očito su i oni imali problema sa svojim vodičem. Pridružio sam im se. Upoznali smo se. Zovu se Mirco i Grazia. On je iz Napulja, ona iz Milana, a studiraju u Sieni. I oni su odlučili sačekati dan. Dok me moj "vodič" samo pratio, njihov je bio itekako uporan - želio im je pošto potom prodati aranžman po Maliju. Najprije je tražio EUR 400 po osobi za, čini mi se, 10 dana, a potom EUR 200, ali nitko nije bio zainteresiran. Mislim da se može bolje proći s vodičima u Bandiagari ili Bankassu, ulaznim točkama u zemlju plemena Dogon. Međutim, nije odustajao i tako je sljedećih 2-3 sata pokušavao prodati taj aranžman. Naravno, "bez ikakvog pritiska, samo da nam objasni". A NE ne prihvaća za odgovor. Tek oko 06:00 sati kad je uvidio da od posla neće biti ništa, ljutito je zatražio EUR 10 za taxi jer je zbog nas gubio vrijeme. Talijani su mu dali EUR 5 te je prijeteći napokon otišao. Odlučio sam putovati s Mircom i Grazijom dok god mi to odgovara. Barem ćemo uštedjeti malo na taksiju. Oko 07:00 sati napokon smo odlučili otići s aerodroma. Za CFA 5000 našli smo prijevoz do Gare Routiere Bamako, glavnog autobusnog kolodvora, a od tamo u 08:00 sati autobus za Sevaré (CFA 7500). Autobus je bio još gori od onih u Maroku, ali što je, tu je. U Africi sam! Bilo je zanimljivo vidjeti kako na ulazu u autobus vozač proziva putnike i kako ih prozove, tako oni uđu i biraju mjesta. Naravno, oni posljednji dobivaju najgora. Nitko nije imao točno pojma kad autobus dolazi u Sevaré. "Kad dođe, doći će!", to je glavna rečenica u Africi, a "polako" i "ima vremena" glavne fraze. Cesta od Bamaka do Sevaréa je jednim dijelom asfaltirana, ali većinom je samo makadam od crvenog pijeska tako da ima nevjerojatno puno prašine. Iako sam bio užasno umoran nakon dvije gotovo neprospavane noći, uzimanje autobusa odmah prvi dan bio je odličan potez jer se kroz prozor može uživati u prekrasnim prizorima Afrike, mjesta u kojem ću provesti sljedeća dva tjedna. Prekrasni pejzaži koje upotpunjuju vedri ljudi. Mnoštvo boja. Mnogo materijala za fotografiranje. Samo što je 40°C!!! Na momente se upitam što mi je ovo trebalo. Put od Bamaka do Sevaréa trajao je oko 9 sati. Nekoliko puta zaustavljanje radi provjere na policijskim punktovima, koji su česti na malijskim cestama, nekoliko puta radi odmora. Čim se autobus zaustavi, mnoštvo mještana odmah trči prema njemu i nudi pića, voće, kolače, kruh, meso i razne druge stvari za okrepu. Afrika...
Već nakon nekoliko sati više nisam mogao sjediti, iako je u autobusu bilo koliko toliko ugodno sa svim prozorima posve otvorenim, a cijelim putem na zvučnike se puštala malijska pop glazba (Oumou Sangaré, Salif Keita...). Stvoren je prekrasan ugođaj za promatranje Afrike. Oko 17:00 sati i nakon prijeđenih oko 650 km stigli smo u Sevaré i odmah su nas zaskočili mještani s ponudama za hotel. Sevaré je malo mjesto, svega 12 km udaljeno od Moptija, i ovdje turisti običnu odsjedaju jer je izbor hotela puno veći nego u Moptiju i njihova kvaliteta je puno bolja. Odlučili smo spavati u Mac's Refuge (BP 108, Sevaré - tel. 223 2420 621, email. malimacs@yahoo.com) gdje se sobe kreću od CFA 10000 (jednokrevetna sa zajedničkom kupaonicom. doručak uključen) do CFA 18000 (dvokrevetna s vlastitom kupaonicom). Uzeo sam onu za CFA 10000. Hotel je veoma zanimljiv jer je svaka soba uređena u stilu nekog od plemena koji žive u Maliju. Moja je soba uređena u stilu Tuarega, plemena koji živi na rubu Sahare, najviše oko Timbuktua, i poznati su po plavoj boji svojih turbana koja im na koži ostavlja plavu boju jer se turbani boje indigom bez upotrebe vode. Stoga su Tuarezi poznati kao "plavi ljudi pustinje". Soba je ukrašena tuareškim mačevima, devinim sedlima, turbanima... - veoma zgodno. Iznad kreveta je ventilator te mreža protiv komaraca. Nažalost od ventilatora nikakve koristi jer struja u Sevaréu, a čini mi se i u ostalim mjestima po Maliju koji je "imaju", dolazi i odlazi. Tako ju je u Mac's Refugeu bilo malo navečer, ukupno oko 2 sata, i isto tako sljedeće jutro. Noćenje nije bilo nimalo ugodno zbog vrućine. Nekoliko sam se puta budio sav u znoju. Sljedeću noć spavam na krovu. Čuo sam da je to bolja opcija.
NB - Valuta u Maliju je zapadnoafrički franak ili skraćeno CFA. Gotovo sve zemlje zapadne Afrike koriste ovu valutu - ona je poput afričkog eura. Vrijednost je CFA 1000 = HRK 11,40.
Post je objavljen 08.11.2004. u 15:45 sati.