Noćas je bilo veoma hladno. Cijelo vrijeme je puhalo. Ipak sam na Atlantiku. Probudio sam se s prvim zrakama sunca. Okrenuo sam se i odspavao još malo. Oko 08:30-09:00 sati počeo sam se još jednom pakirati. Backpack sam kao i obično ostavio u garderobi na autobusnom kolodvoru (DH 5) do navečer kad mi u 23:15 ide autobus za El-Jadidu, stari portugalski kolonijalni grad, smješten malo južnije od Casablance. Karta je došla DH 55.
Dan sam proveo na plaži u Essaouiri. Čim sam ostavio backpack i sredio kartu, odmah sam se vratio u grad. Opskrbio sam se kutijom raznih slatkiša i na plažu na degustaciju. Ako volite slatko, onda ćete u Maroku uživati jer slastičarnice nude na desetke različitih slatkiša koje možete kombinirati jer je cijena jedinstvena - DH 100 po kilogramu. Marokanski slatkiši sadrže velike količine meda ili šečera te kikiriki, bademe, lješnjake... Na nekoliko kilometara dugačkoj pješčanoj plaži proveo sam sljedećih par sati sunčajući se jer nažalost nije bilo vrijeme za kupanje. Puhalo je, a i voda nije bila pretopla. Napravio sam i jednu šetnju plićakom po plaži do zadnjih kuća u Essaouiri. Bilo je zanimljivo hodati po plićaku jer sam imao dojam kao da hodam po živom blatu. Svako malo propadao sam u mokar pijesak, čak do iznad gležnjeva. Ondje gdje završavaju kuće u Essaouiri, tamo su "usidrene" deve koje čekaju turiste da ih uzjašu i krenu na kratak izlet na jug, prema Agadiru. Nudli su mi, ali nisam bio zainteresiran. A nudili su na plaži i čitav drugi niz stvari: svakih 10-15 minuta netko je prolazio sa svježim kolačima, a bilo je i ponuda kanabisa, hašiša itd. Oko 16:00 sati otišao sam na ručak u jedan od restorana na glavnom trgu. Restoran se, čini mi se, zvao "Aftass" i smješten je uz hotel Beu Rivage. Hrana je bila odlična. Uzeo sam za DH 45 trodijelni menu: hariru za predjelo, couscous s piletinom i povrćem kao glavno jelo te naranče s cimetom za desert. Najviše od svega sam htio probati couscous, vrsta žitarice koja se u posebnoj zdjeli kuha s povrćem i mesom i prije serviranja se polije nekakvim umakom. Ovo mi je vjerojatno bila posljednja prilika da ga probam i uopće da se najedem jer sutra počinje Ramadan, najsvetiji muslimanski blagdan kad se muslimani od izlaska do zalaska sunca suzdržavaju od jela i pića - poste. Tek navečer mogu jesti, ali opet u ograničenim količinama. Ramadan je obiteljski blagdan, jednako kao što je za kršćane Božić. Od posta su izuzeti jedino stari, nemoćni, bolesni, djeca, trudnice, putnici te oni koji obavljaju aktivnosti koje zahtjevaju velik fizički napor.
Nakon ručka krenuo sam u istraživanje trgovina. Essaouira, za razliku od ostalih marokanskih gradova, nema pravu medinu već su sve trgovine smještene uz jednu glavnu i jednu sporednu ulicu, obje zatvorene za promet. I ovdje se mogu pronaći razne trgovine, ali najviše je onih koje prodaju proizvode od lokalnog thuya drva koje je nažalost u odumiranju. Tako se mogu naći drvene ogrlice (od DH 10), narukvice i kopče za kosu (od DH 5), mali svjećnjaci od drva (od DH 10), razne drvene kutijice, šah itd. Mnoštvo suvenira. Treba samo ići od trgovine do trgovine jer su razlike u cijenama velike. I ono što mi se kod Essaouire također veoma sviđa jest da uopće nema "vodiča" ni gnjavatora. Miran gradić koji me odmah osvojio. Jednog dana bi se volio vratiti u Essaouiru.
Autobus za El-Jadidu krenuo je u 23:15.
Post je objavljen 08.11.2004. u 15:47 sati.