Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/patre

Marketing

Nije mi se dalo pisati ovih dana .Posao vezan uz americke penzije sam popusila no nista zato .Poslala sam CV na sve strane pa ce se vjerovatno netko javiti. Imam nesto Kanadskog radnog iskustva u banci ,imam diplomu koja je priznata i ne znaci nista ,a imam volje .Prodati sebe bas ne znam jer me mater i caca nisu ucili pokvari koja bi mi sad i te kako dobro dosla ,ali covik se uci sa godinama.Valjda ce nesto biti od mene .
Moj prvi posao u Torontu bi je posao hostese ,ali ne u Hootersa ,vec u zidovskom restoranu .Manje ka restoran vise ka pekara. Nije da mi je to bas tribalo ,ali eto tila sam negdi ubiti vrime .Kada sam se zaposlila tamo bila sam 3 miseca trudna .Vlasniku restorana prilozila sam svoj znameniti CV i covik se skoro onesvistija ,jer nije bas ocekiva takvu prekvalifikaciju ,a ni ja nisam ocekivala Bog zna sto pa smo se uspili i dogovoriti.Nisam mu ni pisla o svojoj trudnoci ,jer to ne bi bas bilo pametno . Ponudio mi je minimalac od 7 dolara i 25 centi po satu i ja sam krenula sa svojom karijerom .Di? Dopratila bi goste do njihovih stolova ,zatim bi donila vodu i meni na kojem nije bilo mesa. Nije bilo mesa,ali bilo je tu dobre spize .Zapamtila sam sarmu ,koja bez mesa nije bila losa ,ali kao sto rekoh bila sam trudna.Konobarice pretezno Zidovke odmah su mi savjetovale da budem tvrda sa gostima koji su isto tako bili pretezno Zidovi ,jer kako su mi one rekle to je jedan onako specifican narod koji oce sve po svoju . Nisam bas razumila u pocetku ,ali sam se brzo naucila .Ovaj pekara restoran postoji vec vise od 80 godina i njega dolaze potomci prijasnjih generacija Zidova i svi se nekako poznaju .Nije to onaj bogati soj ,niti se radi o ortodoksnim Zidovima (oni zive u svom svijetu) vec se radilo o Zidovima koji se dolaze pokazati .To je ka neka njihova spica .I onda bi oni cekali u kilometarskom redu i svadjali bi se sa menom jer se netko prosverca i dobija misto prije nego sta triba ,pa bi se svadjali jer konobara nema i svasta nesto .Ogovarali bi se medjusobno i to onako besramno ,ali i ljubili kad bi poceli njihovi blagdani.Nije bitno iz koje su zemlje dosli.Svi su znali jedan jezik i svi putevi su vodili u Izrael.
Sicam se jedne kojoj juha nije bila dovoljno vruca jer nije kuzeljala na sve strane ,ali svaki dan je uredno dolazila srkati juhu koju bih ja uredno pregrijala u mikrovalnoj.Ne razumim kako joj nepce nije otpalo.Bilo je bisera svake sorte .Jedna je mlada zena dolazila sa svojom dvogodisnjom kcerkom i nije dala da sa druzi sa drugom dicom koja su se igrala u posebnom odjeljku pekare restorana i uvik je tila frisko ucinjenu kavu bez kofeina .Frisku je znacilo ucinjenu prije jedne minute .Kava se tamo nalivala iz vrca i moga si ju piti koliko te volja .Mala bi molila mater da joj dopusti igrati se sa drugom dicu ,ali ova je nije jebala dva posto.I tako svaki dan .
Ja sam volila ekipu u kuzini .Svi redom rodom iz Sri Lanke .Za njih je kuhanje umjetnost ,a radili su i za manju placu od mene i nisu se bunili ,niti su puno govorili.No vidila sam im u pogledu nesto ,nekakvu tezinu zivota ,neke meni daleke probleme.
A bilo je onih kojih nisam volila .Imala sam dvi supljace-menagerice u blizini jedna je bila fetiva Kanadjanka ,a druga Njemica .Skupa su parile ka' da rade u nacistickom logoru .Nitko ih nije volio ,jer su bile sumorne ,bez osmijeha .Pune neke prijetnje ,naredbi ...ogorcene isfrustrirane babetine koje provociraju na svakom koraku i venjaju se sefu u supak .Pari ka u nekoj melodrami .Ja sam radila sve sta je tribalo ,a ponekad bih pomagala i u kuzini .Posli posla sam morala pokupiti sve boce kechupa i prelivati iz jedne boce u drugu jer se gostu ovik daje puna boca ketchupa .No jednom momku Srilancaninu i meni znalo je to dopizditi pa bi mi znali vecinu boca pobacati i otici ca doma .
Radila sam na tom mistu punih misec dana dok nisam dobila posao u glavnom uredu jedne kanadske banke i onda sam se nabeljila onima dvima svrakama menagericama sto su tu provele dvi trecine svog zivota gazeci sve one divne radisne ljude koji nikad nisu prigovarali jer nisu imali drugog izlaza.
I na kraju sam kroz vrata te pekare -restorana izisla zauvik ,nesvjesna pod kojom sam sritnom
zvizdom rodjenja i da od toga ima gorih poslova kojeg posteni svit radi bez prigovora .
Poruka i pouka :
Ne mores biti jeben i posten.

Post je objavljen 10.02.2005. u 23:41 sati.