Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/faber

Marketing

"Portami a ballare"

Odvedi me na ples,
Na jedan od onih plesova koji nitko više ne zna plesati.
Raspusti svoje kose, pusti neka lete,
Pokušaj se doimati snažnom između nas.
Dozvoli da te promatram, dozvoli da te gledam,
Tako si lijepa da ne mogu više govoriti.
Ispred tih tvojih očiju tako slatkih i tako ozbiljnih
Čak i vrijeme se zaustavilo da čeka.
Govori mi o tebi,
O tome što si radila,
Je li upravo ovo život koji si željela?
Kako si se oblačila,
Kako si se češljala,
I jesam li već tada imao mjesto unutar tvojih misli?

Daj mama,
Večeras ostavimo tvoje probleme i one razgovore o borama i godinama.
Daj mama,
Večeras pobjegnimo bilo kamo.
I to što nismo više zajedno sigurno nije tvoj grijeh.
Ali ja te uvijek osijećam uz sebe i tada kada nisam tu.
Ja te još nosim u sebi i sada kada sam odrastao čovjek.
I želio bih te vidjeti sretnijom.
Da,
Želio bih ti reći još mnoge stvari.
Ali, mama, znaj,
Ovaj život mi je učinio mnogo zla,
i uvijek su osjećaji prvi koji moraju platiti.

Zbogom, mama, zbogom!
Sutra odlazim!
Ali ako se osijećaš jako osamljenom, onda te vodim odavde.
I želio bih te vidjeti sretnijom.
Da, želio bih ti još reći mnoge stvari.

Odvedi me na ples, odvedi me na ples,
Na jedan od onih plesova koji nitko više ne zna plesati.


Neki dan sam po prvi puta čuo ovu pjesmu kod prijatelja. Stihovi su to talijanskog kantautora Luca-e Barbarossa. I nisam mogao zaustaviti suze kada sam je čuo. Pustio sam neka teku, jer govore istinu, jer znače iskrenost. I nije to neka navezanost, nego zahvalnost. Zahvalnost majci za život.
Dok sam večeras razmišljao o čemu ću vam pisati, na dušu mi je ponovno sjela ova pjesma. Neka ona bude poticaj na patos, na zahvalu, pa ako treba i na suze: jer majke su to zaslužile.

Post je objavljen 04.06.2004. u 00:51 sati.