13.01.2005.
Koliko smo daleko spremni ići kada je u pitanju ljubav? Kada se onako bezglavo zaljubimo, kada nam ljubav preuzme nadzor nad razumom, koliko smo sebe spremni žrtvovati kako bi osvojili objekt naših želja? Spremni smo žrtvovati sve, naš ponos, naša stajališta, gotovo cijelo svoje biće bacamo pred noge određene osobe na njegovu milost i nemilost (priznali to ili ne to je činjenica)! Razum više ne postoji, nakon uragana zaljubljenost ostaje samo neutaživa žeđ za voljenom nam osobom. Što ako sav naš uloženi trud ne urodi plodom, što ako nam ne odgovori na naša očajničke pokušaje da zadobijemo njegovu ljubav? Spoznaja propasti, shvaćanje da je naša ljubav potpuno beznadna ima učinak nekog božjeg čekića koji nas pogađa nasred prsiju! Ostajemo sami u tuzi, tonemo u sve dublji ponor, dok na kraju veo mržnje, samo prividno, ne obavije lik naših želja u srcu. Lakše je mrziti nego priznati poraz.
Kaže se da se uči iz pogrešaka! Da li je to točno? Da li nakon što objektivno pogledamo situaciju u kojoj smo se našli zbog ljubavi naučimo kako se postaviti sljedeći put? Naučimo neke trikove i sitnice, male manipulacije koje će nam sljedeći put kada srce preuzme glavnu ulogu zagarantirati pobjedu? Ili opet kada dođe do erupcije emocija i želja podliježemo srcu, idiotizmu zaljubljenog čovjeka, bezglavosti naših postupaka? Možda nam stečeno iskustvo pomaže samo kada još uvijek razum ima neku ulogu u donošenju odluka, a kada bijesni strast malo tko se može pribrati i primijeniti ono što je naučio iz pogrešaka.
- 00:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• ispočetka, kada smo jako zaljubljeni, naše prijašnje pogreške nam ništa ne znače, ali nakon nekog vremena, kada ta zaljubljenost malo prođe, počinjemo se prisjećati što smo sve naučili iz tih prijašnjih pogrešaka i tada počinjemo uspoređivati... (Zločesta 13.01.2005. 08:03)
• ja obožavam baciti se u taj bezdan prvobitne zaljubljenosti... jer znam kako će i prebrzo proči... a ljubav koja slijedi, ukoliko je izaberemo, ionako tako malo ima veze sa tim "nekim"... bar meni... volim jednostavno kao što dišem. o "nekom" samo ovisi hoće li ta ljubav zaživjeti i kroz djela, odnos. i... ne znam baš koliko tu "znanje" pomaže... svaka nova ljubav je upravo to: NOVA. uspoređivati je sa prošlošću i primjenjivati stečeno "znanje" na neki način je izdaja momenta. ali... to sam ja... ja volim živjeti u trenucima ;-)) (reinstall 13.01.2005. 12:08)
• Kako kaže pjesma : ....ovo mi je škola i druga puta ću pametnije .... Treba ipak ukljuciti razum i prekinuti nesto ako to nije to. Ja, nažalost, to nisam mogao. Valjda ću moći u buducnosti (Jedini 13.01.2005. 14:53)
• pa ne znam. neću žile rezat da dobijem nekoga niti se često/lako zaljubljujem. ali zato kad me strefi, onda me popraf strefi. ali sve u svemu, mislim da nisam tip kojeg napušta razum kad se zateleba, a i čini se da sam nešto i naučila iz grešaka prošlosti. i ne smatram se time manje strastvenom ili impulzivnom, dapače, mislim da su osjećaji jači što su rjeđi i što ih je teže izazvati. (freethinker 13.01.2005. 18:31)
• kako sam ja to protumačila u jednom svom postu: da li biti zaljubljen znači biti glup (neve nera 13.01.2005. 23:16)
• Da možda može, osim ako ne :-) (gargantua 14.01.2005. 09:38)
• zakleo sam se da neću ponoviti greške od kad sam prvi put popušio u vezi, gdje sam kako ti to kažeš srcu dopustio previše a razum stavio u zapećak. no eto greške su izgleda tu da bih ih srce ponavljalo i ponavljalo... (ronin 14.01.2005. 10:17)
Post je objavljen 05.02.2005. u 01:00 sati.