08.01.2005.
Nisam donosila nikakve Novogodišnje odluke, nije imalo smisla donositi ih kad ih prijašnjih godina nikada nisam poštivala, ali sam danas donijela jednu važnu odluku. Puno sam i prije razmišljala o tome, o sebi, o zatvaranju u svoju sobu doslovce i metaforično. Nekako mi je uvijek bilo teško pokrenuti se i otići u istraživanje. Sprečavale su me moja lijenost, moj strah od nepoznatog, zatvorenost u moj mali unutrašnji svijet u kojem je uvijek tako sigurno, toplo, mirno. Uvijek sam bila umorna, ili me hvatala nervoza od stranih ljudi i mjesta, strah od osuđivanja, poraza, nesreća ili pak dosade . Nisam bila otvorena novitetima. Mislila sam si meni je tu dobro, eto me okružena onim poznatim i sigurnim, ništa mi se ne može dogoditi i šta ako mi je ponekad dosadno samoj i što onda ako maštam o nečem drugom, ukopala sam se u rutinu i to je OK.
E pa neće više tako, danas je dan D, više baš neću. Izaći ću, otići ću na svaki poziv, probat ću (OK ljudi ne baš sve, neću baš dovest svoje zdravlje i život u opasnost), neću se bojati, biti ću samopouzdanija, biti ću otvorenija novim idejama, novim ljudima, novim mjestima i stvarima, biti ću tolerantnija. Zar bih trebala pokazivati moju ogorčenost i ljutnju na neke stvari, zar bih trebala imati stalno ozbiljan izraz lica, zar bih trebala stalno preispitivati kotače koji pokreću i najmanju stvar na ovom svijetu, stalno analizirati sebe i druge, stalno patiti jer je život tako fucking težak, kako bi drugi vidjeli da sam inteligentna i «duboka», mislim da NE. Moram se naučiti ponovno smijati svaki dan, vratiti onu djetinju veselost u svoj život. Morat ću se potruditi, izbaciti negativne misli i tugu iz svog sistema, postati bezbrižnija. Koliko sam puta davala savijete: veseli se malim stvarima, nemoj se opterećivati sitnicama, a sama ih nikada nisam poslušala, sada je tomu kraj. Nema više straha: što me ne ubije, samo će me ojačati.
Zamislite na čas da su sve životne teme od onih najbanalnijih do onih najozbiljnijih predstavljene u jednom krugu (krugu koji predstavlja život) različitim nijansama boja. Do sada sam se u raznim razdobljima svog života koncentrirala na određene boje i njihove nijanse, one su mi bile važne, a ove ostale sam smatrala glupim i dosadnim, nisam im pridavala ni malo pažnje. Tako su se kroz godine te boje izmjenjivale, što je nekada bilo važno u jednom trenu bilo je totalno nevažno. Ali ako su već sve te teme u krugu života, zar nisu sve one važne na razini cjelokupnog životnog iskustva. Jer ako oduzmemo iz kruga bilo koju nijansu, bilo koju boju krug više neće biti krug, nećemo više imati život kakav bi trebao biti, savršeni krug.
Tako sam odlučila da moram ponovno početi živjeti, upotpuniti svoj polukrug svim nijansama i bojama koje nedostaju i stvoriti savršeni krug. Crno sa crvenim, sivo sa žutim. Život je i težak, i tužan ponekad i bolan, ali ga životom čine njegova ljepota koja sve te ružne stvari može zasjeniti ako bismo joj samo dali priliku. A to ću joj i dati!!!
- 20:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #
• kužim kamo ovo ide. ignoriraj mračniji dio spektra, ali nećeš ga se riješiti ako ga ne prihvatiš kao dio sebe. ili mene.ili bilo koga drugog. bi li me više cijenila da glumim happy face? (freethinker 08.01.2005. 21:15)
• potpuno te razumijem, kad je meni ušlo par novih ljudi u život promijenila sam se jer sam uvidjela da u "nepoznatom" nema ničega lošega da te čak može i ugodno iznenaditi (crna ptičica 09.01.2005. 00:18)
• ne, ne želim ignorirati mračniji dio spektra on je isto tako važan dio kruga života, bez njega život ne bi bio život, ali ne želim da taj mračniji dio zasjeni sve ostale vedre boje, želim da on prođe preko mene, kroz mene, i da ostavi trag koji ću priznati i reći da eto tu je taj crni dio mog spektra ali neću mu dopustiti da kontrolira moj život, da me uvuće u sjenu. Poslije kiše uvijek dolazi sunce. Ne želim glumiti happy face, ne želim da itko glumi happy face, ali bih voljela da ja češće imam taj face, da se svi ljudi malo više smiju. (Erato 09.01.2005. 00:41)
• a da kupiš klaunovski nos pa ga nosiš od sada na kavama?:-)))ja ću se smijat, obećajem!:-) (freethinker 09.01.2005. 20:50)
• bojim se klaunova, jako se bojim njih :) (Erato 09.01.2005. 21:15)
• joj vidiš i ja...na to sam skroz zaboravila....a ima onih sobovskih roščiča i svjetlećih nosića za kupit u konzumu, ostalo im od božića...kaj veliš na to? ne? onda one šminkerske naočale ko za varenje, one su isto smiješne. ja bum žifčano zelene, s ogromnim tirkiznim okvirima, a ti?:-)) (freethinker 10.01.2005. 00:53)
• da... klaunovi,hm...bad call....al recimo nosit prepariranog albatrosa sa sobom, je u najmanju ruku preporučljivo....... sori... gledo monti pajtona...hihihi... evo gledaj to.... mene uvjek digne :) (daysleeper 10.01.2005. 12:57)
• postoji vrijeme povlačenja i vrijeme otvaranja... život se odvija ritmom valova, a osmijeh je uvijek mogući izbor :-) ipak, nitko se ne može smijati cijelo vrijeme (osim danas, danas je to obavezno!)... ja to rješavam tako što se povlačim u samoću kada sam tužna ili ljuta, proživim i preoblikujem te emocije i onda opet mogu vesela u svijet... (reinstall 10.01.2005. 15:19)
Post je objavljen 05.02.2005. u 00:56 sati.