10.10.2004.
Po noći kada svi zaspu, ja odem na terasu da si zapalim jednu i uvijek me nešto preplaši. U mom dvorištu uvijek nešto šuška. Nisam jako dugo znala što je to, neko šnjofanje, grebanje, dok nisam pod svjetlom ulične lampe pod borom vidjela cijelu familiju ježeva. Bili su tako slatki šuškajući svojim malenim njuškicama. Nastanili su se negdje i sada kruže oko moje kuće u potrazi za hranom dok ja pokušavam vidjeti kamo sve to oni hodaju svojim malenim koracima.
Negdje u mom boru nastanile su se i predivne dvije grlice, ljubavnici. Po ljeti one dolete na moj balkon, sjednu na ogradu i guguću jedna drugoj, pa se maze i ljube. Čak su se i toliko navikle na moju prisutnost da ne odlete kada im dođem na pol metra blizine. Volim ih gledati jer ptice su za mene simbol slobode.
Tko se još šeće po mojem travnjaku? Moja mica maca. Ime joj je Pepa, koju smo dobili prije 13 godina. Obožavam je, njenu neovisnost, samostalnost, ne voli se previše maziti, ne da se gnjaviti, ogrebla me milijun puta, ali nema veze. Po zimi ja i ona zajedno učimo, ona se uvali u moj krevet i spava, a ja štrebam, najdraže mi je kada mi onako dođe pa mi se mazi oko nogu, ili mi dođe u krilo dok gledam televiziju, bode me kandžama dok se ne namjesti. Pravi je član obitelji, ima čak i svoju fotelju u dnevnom boravku, a pametna je strašno. Sada ima tri mala mačića. Medeni su, jedna je curica svijetlo siva (na mamu koja je tamno siva), jedna je smeđo-crna sa bijelim capicama i trbuhom, a muškić je smeđo-crni. Oni stalno vrludaju okolo, skaču na sve strane, pentraju se po drveću, skrivaju u cvijeću, jedva ih se može uloviti. Ako netko hoće udomiti koju žensku micu macu neka mi se javi na mail elerina@index.hr.
Osim buba, bubica, i ostalih gmizavaca, poslije kiše nađu se oni odvratni ljigavi puževi golaći. Pepa je istrijebila sve miševe i štakore u okolici. Rijetko koji pas zaluta u moje dvorište jer ih Papa tako potjera da otiđu cvileći sa podvijenim repom. Neki dan sam vidjela i sovu. Od ostalih letača u zraku se muvaju leptirići, davno je bilo i krijesnica ali sada više ne, kosovi, lastavice, čak su negdje u blizini i slavuji jer me u kasno proljeće bude svojom pjesmom, tu i tamo doleti koji gavran. A predvečer oko moje kuće u lov idu šišmiši, ko mali smo bacali u zrak kamenje a kada bi se oni strmoglavili za njima pokušavali bismo ih opaliti bejzbol palicom (znam da nije to baš lijepa igra ali bili smo klinci šta smo mi znali).
Eto mislim da je to to.
- 20:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• pravi zoološki vrt :) ježevi su mi super, mojoj baki na selu bar jednom godišnje se koji ušulja u kuću čak. (unspeakable 10.10.2004. 21:50)
• hahaha, ocito se kod tebe vole razmnozavat zivotinjice, dobro je to ;)) pozdravi ih sve, i ja bi najradije udomila malu mica macu ali ne zivim sama.... steta.... (Clown 10.10.2004. 22:26)
• ovaj a di ti živiš? ja imam papigu...mog divnog kikija koji ima nadasve nekreativno ime (sestra mu ga dala prije 13 god)...goluba mirka =)....hrčka tutankamona (od milja tuti)...i imala sam ježa thorpea...im'o je velike noge pa...i njega su mi ukrali...iz vrta...provalili su i uzeli samo ježa...pa ko bi napravio tako nešto? i zeca...elendila...skraćeno el...i mislim da je to sve =) (elbereth 10.10.2004. 23:03)
• pretpostavljam da nisi u samom centru grada no kad si tako spomenula ježeve, prisjetio sam se da sam u jednoj ulici blizu Cibone isto ugledao familiju ježeva. nešto fenomenalno i barem na tren sam zaboravio da živim u urbanoj sredini. i da, prije par godina dok sam u vrtu imao jabuku sletio mi je pravi pero djetlić, ma ludilo su te životinje, osjetiš se dosta opuštenim ... :)) (ronin 12.10.2004. 09:47)
Post je objavljen 05.02.2005. u 00:17 sati.