11.06.2004.
Tipkala sam neki dan frendici seminar za faks (ide na Učiteljsku akademiju), ugl. naišla sam na diskriminaciju u jednoj od novijh metoda podučavanja. Jedna je učiteljica u osnovnoj školi primijenila metodu timskog suradnog učenja koja se sastoji od podjele razreda na manje grupe kako bi riješili neke zadatke i podučili ostale o tome. Tako bi se klinci trebali naučiti samostalnom radu sa knjigom, logičkom zaključivanju i odgovornosti, a donekle po mome mišljenju diskriminaciji. Grupe su podijeljene prema ocjenama, u prvu spadaju najlošiji ( ocjene 1-2), u drugu dobri, treću vrlo dobri, a u četvrtu najbolji, odlikaši (popularno štreberi). Prva je rješavala najslabije zadatke, druga malo teže…a zadnja, najbolja, je kontrolirala i usmjeravala rad ostalih. U čemu je problem? Najlošijim učenicima daje se do znanja da nisu sposobni riješiti neke teže zadatke samo zato što su silom prilika dobili jedinicu ili dvojku, samopouzdanje im automatski pada, uči ih se kako biti podređen nekom «boljem» (boljem samo zato što ima bolje ocjene, a svi znamo da oni sa najboljim ocjenama nisu nužno i najpametniji i najinteligentniji, već da znaju biti jako ograničeni), . A one «najbolje» uči se da zapovijedaju, diže im se samopuzdanje, pretvara ih se u buduće vođe. Onim slabijima ne daje se prilika da se iskažu, već ih se već od malih nogu uči da nisu sposobni za nešto više, a njihove potencijale se guši. Zar je normalno tako dijeliti djecu u KLASE, nije onda ni čudo da izrastu u one gradske snobove koji sa visoka gledaju sve one koji nisu završili neke velike fakultete, i nemaju tako dobre poslove. Ne moram ni spomenuti da mogu ostati psihičke posljedice stalnog svrstavanja u grupu koja je najlošija, koja je nesposobna…
Čovjek je proizvod gena i društvene zajednice. Ne smijemo zaboraviti kako i samo takve neznatne stvari kao ova mala diskriminacija u školi može utjecati na klince na kojima će ostati svijet.
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25)
Članak 2.
Države stranke će poštivati i osigurati svakom djetetu na području pod svojom jurisdikcijom prava utvrđena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili neke druge okolnosti.
Članak 13.
1. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo mora uključivati slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja svake vrste, usmeno, pismeno ili tiskom, umjetničkim oblikom ili kojim drugim sredstvom prema izboru djeteta i bez obzira na granice.
- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• prava stvar da rano pocnes mrziti skolu (SadisticoShy 13.06.2004. 05:30)
Post je objavljen 04.02.2005. u 23:08 sati.