Bio jednom jedan bogat čovjek koji je imao dva sina. Jedan sin je bio nepopravljivi pesimist, a drugi nepopravljivi optimist. Čovjek je razmišljao kako ni jedno ni drugo nije baš dobro i kako bi ih obojicu trebalo naučiti lekciju. Pesimist treba naučiti kako ne ispadne uvijek sve loše kako je mislio i umjesto što se zamara lošim mislima, treba naučiti radovati se, a optimist treba naučiti kako nije uvijek sve baš dobro jer život nosi i loše stvari. I s obzirom da je bio Božić, on kaže da ima poklone za njih. I odvede pesimista u jednu ogromnu sobu punu prekrasnih poklona svih vrsta i kaže: "Ovo je sve za tebe."
Zatim odvede optimista u drugu sobu u kojoj je bila samo velika hrpa konjskih govana i kaže mu da je to poklon za njega.
I ostavi čovjek njih neko vrijeme da razmišljaju, ali ponukan znatiželjom odluči malo proviriti kako bi vidio što se događa.
I dođe on do pesimistove sobe i pogleda unutra. A sin pesimist sjedi zamišljeno na sred sobe, nijedan poklon nije ni dotaknuo i namršteno ponavlja: "U čemu je štos?"
Otac uzdahne i pomisli: "Ne zna pronaći radost. Uvijek traži ono loše čak i kad je sve očigledno dobro."
Zatim ode vidjeti što sin optimist radi. A kad je došao tamo, a optimist se popeo na najveću hrpu govana, kopa rukama i smije se najradosnije što je mogao. Otac zbunjeno upita što radi. A optimist će njemu veselo: "Pa pored toliko konjskih govana, sigurno je ispod njih poni!"
Nikad ne trebamo prestati tražiti svog ponija… bez obzira koliko duboko morali kopati. Možda ga nećemo pronaći nikada, ali ćemo barem provesti život radujući se.
Post je objavljen 03.06.2004. u 22:40 sati.