Netko me jednom upitao da li mislim da s vremenom postajemo onakovi kakvi su ljudi s kojima se družimo. Mislim da ne, osim kad je tako. Tražeći uzor u drugim ljudima ili ih ocjenjujući kao nekog kakovi bismo sami htjeli biti nikako ne mora i značiti da se stvaramo onakovima kakovi jesmo, nego može biti i suprotno – onakovima kakovi nismo.
Stvaranje sebe je neprekinuti proces koji se sastoji od beskonačno mnogo trenutaka stanja…to stanje je sloboda.Slobodna volja je pak racionalna…ja razmišljam o tome što bih ja učinila KAD bih imala slobodnu volju…dakle,postoji ograničenje i pretpostavka da sloboda ne postoji. Mudar čovjek ne procjenjuje što je dobro i kakav bi htio biti, on zna tko on jeste i u stvaranju sebe primjenjuje to znanje.
Post je objavljen 15.01.2005. u 22:41 sati.