nikolici po glavurdi skaču aorisni nastavci a meni marcijal - đegodja i on se prizenta.
da ću u escej, kad i onđe inkontram našega marcijala i on će ti meni:
Quod convivaris sine me tam saepe, Luperce,
Inveni, noceam qua ratione tibi.
Irascor: licet usque voces mittasque rogesque -
'Quid facies?' inquis. Quid faciam? veniam.
(lib. epgrm. VI. LI)
ovo po naški obrćem:
bez mene bančiš, an orsate, rogetićaćineimaterine
al znadem ja načina, da ti njime naudim
najedijo si me i neka me i moliš i kumiš – šipak
što mi je napameti, pitaš me, kako ću ti naudit
-doću!
i tako uđosmo, ja sam bogufala platijo jerbo je njemu iksica istekla. on uze prigane balančane i šnicel, a ja njekakovi rizot i sokića kolikomidrago:-)
i u tizijeh delicijah stojéći u kontemplacijon, bijeh otišo in estasis
čak i neprijateljove kreposti valja falit, čak i učiteljove grješke rijet
nijesam ja njeki veliki indolog, dalekoodtoga, ali teško da se njekomu ovo more učinit indijski. mora da je štencler prevodijo njeke latinske dikte… ironija je tim veća što iza ove slijedi punokrvna indijska 'poduka glupana vodi k bijesu, a ne miru'
a ja?
u hip, u čas ugledah se u indijah starijeh
žo mi je da sam vas danas zagnjavijo tolikim filološkijem besjeđenjem, samo vičite i vratićemo se na narodski gust