Jučer je Sister zvala Starku i mene da idemo s njom na ultrazvuk vidjeti Bebača. Nakon kraćeg čekanja Sister je ušla unutra da obavi pregled. Kroz nekih 5 minuta došla je sestra po nas da možemo ući. Sister leži na stolu premazana gelom sa širokim osmijehom na licu. DEČKO JE! veli ona. LAŽEŠ! kažem ja. Kad ono stvarno! Mali živahni pišonja mahao nam je nevjerojatno malom ručicom:)) Nevjerojatna scena. Ono što je bilo smiješno u čitavoj priči je da smo mi prava ženska obitelj u kojoj je Stari oduvijek bio blaženo muško i nekako smo svi bili sigurni da će i Bebač biti mala haharica. A kad ono faca nas je iznenadio. Sigurna sam da će biti pravi mali frajer od samog rođenja. A i Sister je zadovoljna jer će imati vječnog obožavatelja:))
Uglavnom super! Ja jedva čekam da dođe na svijet pa da se družimo. Već sam nekako povezana sa svojim nećakom (to se tak kaže?) jer je on prva beba koju ću vidjeti čim se rodi i čiji ću razvoj pratiti zauvijek, a i to što ćemo imati rođendane u samo par dana razlike mi je super stvar. Jako me oduševilo što Bebač maše ko sumanut kad god Sister ode na ultrazvuk. Kao da zna da je na promatranju. Nevjerojatno mi je što već sada ima svoje preferencije. Ne voli ništa hladno, voli kakao, banane, ali mandarine su mu odvratne. Uh, jedva čekam da se pogledamo u oči i prepoznamo kao vječni prijatelji.
Post je objavljen 14.01.2005. u 11:08 sati.