Djelovanje proizlazi iz stanja u kojem jesmo, a dobrota,brižnost i obzirnost su ljubav na djelu. Ali nije dovoljno htjeti nešto dobro učiniti,a vodeći se nekim opće priznatim kriterijima za takovo djelovanje jer sve ono što je proizašlo racionalnim promišljanjem u odabiru takovog djelovanja samo je nešto naučeno, a ne i doista stvoreno. Ne mogu sebi reći – od danas ću raditi samo dobro, ili – idem napraviti neko dobro djelo, samo zato što mislim ili sam naučila da je to dobro djelo, ili zato što mislim da bi to nekom dobro došlo i da će mi zbog toga netko biti zahvalan.
Često tako činimo, doista postoje obrasci i pravila u ovom našem svijetu što je dobro, a što nije, ali pravila se mijenjaju, mijenja ih netko drugi za nas, a prihvaćajući ih postajemo i sami njihovi tvorci za nekog drugog. Ne možemo stvarati ničiji život, samo svoj vlastiti, jer smo graditelji samo vlastitog života. To pak ne možemo biti ako se ponašamo kako netko drugi očekuje, a niti ako mi očekujemo od nekog da se na određeni način ponaša prema nama, pa na kraju ako to želimo, onda i svoje ponašanje moramo njemu prilagoditi. Netko je jednom dobro rekao da je to samo trgovina – radim ti dobro da bi mi dobrim bilo vraćeno.Točno je da nam se često vrati kao dobro nešto što je uvjetovano onim što smo mi napravili, ali sama prosudba o tome već predstavlja trgovinu i obrazac daljeg postupanja.
Samo činjenje iz stanja u kojem jesmo doista nas i stvara takovima kakovi jesmo. Ako sam u sebi ljubav i dobrota, onda je i moje činjenje isto takovo, ako sam u sebi mržnja, ni sva dobročinstva sa spiska dobročinstava ovog svijeta neće me učiniti dobrom.Treba početi od samog sebe,to je jedini ispravni početak(ako početak uopće postoji).
Post je objavljen 14.01.2005. u 09:07 sati.