U čemu je «THE» stvar???
Ako imalo pratite svjetske glazbene trendove, odnosno ako ste imalo upućeni u svjetsku glazbenu scenu, nema teorije da vam je promakla prava poplava bendova koje u svom nazivu nose engleski određeni član THE. Stvarno, ima ih «mali milijun»! I uglavnom su rockeri...
Znači li to da su sve to glazbeni klonovi koji prežvakavaju tri kultne stvari od recimo, THE Clasha ili THE Velvet Undergrounda? Ili još gore – glazbeni klonovi koji prežvakavaju svoja tri (apsolutno nekultna) komercijalna akorda u želji za brzim uspjehom i lakom zaradom? Uglavnom ne, ali uvijek postoje iznimke.
Ljubitelji rocka napokon su došli na svoje. U posljednjih nekoliko godina rock je, kao žanr, doživio revival. Baš kad smo pomislili da poslije Blura i nadaleko poznatog brit-popa nitko ne može izmisliti ništa novo, a kamoli da će išta više nakon Clasha postati kultno stigli su nam ONI. Glazbena THE čuda! A s njima, nažalost, i oni pohlepni glazbeni monstrumi.
THE Strokes, THE White Stripes, THE Thrills, THE Libertines, THE Coral, nećemo lagati, sviraju sličnu glazbu, ali zbog toga ih i svodimo na zajednički nazivnik – rock. Stvar je u tome što koliko god su slični, toliko su i različiti. Nisu jedan od onih instant proizvoda a la Britney, Christina ili neka treća glavno-da-je-plavuša. Umjetni smiješak, tri tona, četiri plesna pokreta, sve to pomnoženo sa beskonačno i – voila! Imamo novu zvijezdu??!!!
E lipi moji, ne ide to više tako. Pa morali ste primijetiti da su te curice iščeznule s vrhova top-ljestvica. A apsolutni vladari istih su već gore navedeni umjetnici. Ima nade za glazbenu budućnost...
Uzmimo za primjer THE Strokes. Pet mladih Njujorčana okupili su se zbog iste stvari zbog koje je i većina vas osnovala svoje bendove (ako ste ih osnovali) - ljubavi prema glazbi. Tko zna koliko godina su se muvali po garažama, pisali pjesme i usput konobarili i prali automobile na pumpi da bi zaradili za snimanje demo-snimke. A mogli su uspjeti i na lakši način. Oni upućeniji znaju da tata frontmena Juliana Casablancasa posjeduje modnu agenciju «Elite». Bila je potrebna samo jedna njegova riječ i već bi bili na naslovnicama svih važnijih muzičkih časopisa. Ali, THE Strokes su htjeli uspjeti sami, kvalitetom i talentom. I uspjeli su! A takvo što vrijedi mnogo više od plave kose i napamet naučenog besprijekornog scenskog nastupa.
Kad ih čujete, osjetit ćete sve to o čemu sam vam pričala. Tamo gdje očekujete energiju, dobivate bijes, a gdje očekujete melankoliju, pružaju vam gotovo opipljivu depresiju. Među njima vlada neka telepatska veza, kao da osjećaju što onaj drugi osjeća i te osjećaje svirkom prenose na slušatelja. Zato sve to skupa zvuči besprijekorno. A to su rekle i puno veće kritičarske face od mene koje znaju o čemu pričaju!
Ok, ok, reći ćete, ako su ti THE Strokes ili THE Libertines tako dobri, zašto devedeset posto ljudi nema pojma tko su oni?
Dragi moji, zato što oni nisu bendovi čiji će se spotovi vrtjeti po tri-četiri puta dnevno u elitnom terminu na MTV-u. Oni su više ona vrsta bendova koje ćete čuti slučajno, dok navečer ležite u krevetu, čitate neku fenomenalnu knjigu i na pola uha slušate «ljigu» od tzv. rocka (sa ili bez THE, zar je bitno???). Uletjet će tu slučajno, kao s Marsa, i poremetiti sve. Prvo u vama. Onda u vašim prijateljima (koji će ih na vaš nagovor poslušati). A evo, fala dragom nam Bogu, počeli su tresti i dobro ustoličeno mjesto popu u današnjem glazbenom svijetu.
hvala na pažnji----
Post je objavljen 02.06.2004. u 00:22 sati.