Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/glup

Marketing

Evo mene s osvrtom na temu o trgovini jajnim stanicama o kojoj se raspravljalo u ovotjednoj Latinici. Nažalost, nemam često priliku pogledati Latinicu, ali za ovu emisiju sam se stvarno zagrijala jer me jako zanima navedeno područje.
Razočarala me emisija. I gosti, i voditelj, i prilozi. Glupost. Zato što naprosto ne volim ljude koji ne znaju razgovarati i raspravljati o zadanoj temi, već krenu naširoko. Kao prvo, loš odabir gostiju je jamčio da će totalno skrenuti s teme i razgovarati o nečem sasvim drugom. Tako da pitanja trgovine jajnim stanicama nisu odgovorena.

Gledam te odrasle ljude, sve neki učenjaci, kako naprosto ne znaju razgovarati. To me i u mojem životu frustrira, kada se s nekim porječkam i onda odleprša u neka vremena tko je što rekao i napravio i bio u krivu ili u pravu prije dva tjedna. To je u tom trenutku nebitno, ja sam uvijek za da se prvo zaključi jedna rasprava, a poslije možemo dalje. Razgovarati o sljedećem.

Eh, pa je tako izgledala Latinica o trgovini jajnim stanicama. Umjesto da pozove goste koji bi kompetentno razgovarali o ovom velikom problemu, na primjer nekoga iz Ministarstva unutarnjih poslova, saborskog zastupnika, pravnika koji nije branitelj Asima Kurjaka itd. (okej, ona žena iz Rode mi je super odabran gost) on napravi od emisije šou u kojem svećenik priča o tome kako je potpomognuta oplodnja neopravdana, a žene pričaju da kaj on zna. Sve je to divno i krasno, ali ljudi dragi TO NIJE TEMA EMISIJE! I tako stalno, kad god pogledam emisiju tog tipa, umjesto da se raspravlja konkretnim argumentima i to samo i ISKLJUČIVO o zadanoj temi, to na kraju ispadne nadmudrivanje tko će više, tko će bolje. Jadno.
Nekak mi padne na pamet da njemu nije stalo uopće do problematike, nego dovede svećenika i ostale pa nek se svađaju. Ono, narodu zanimljivo, emisija obavljena, idemo dalje.

Ako misli da je potrebno razgovarati o tome da ili ne potpomognutoj oplodnji, onda neka napravi emisiju o tome i s tim naslovom. A ne da metne naslov tipa rak pluća pa razgovara o pušenju.

Inače, izuzmimo to da se o temi pričalo cijelih pet minuta, ali ovaj dr.Kurjak, inače moj uvaženi profesor... prihvaćam to da netko želi zaraditi, možda i napraviti neki veliki uspjeh (tipa da žena od 51 godinu rodi), ali koliko godina sustavnog trpanja moralnih vrijednosti pod tepih treba čovjeku da se pretvori u takvo đubre? Mene to fascinira, jer ne vjerujem da je uvijek bio takav. Nego to valjda malo pomalo radi na tome da se, kak da velim, iskvari. Da se ne mora brinuti o grižnji savjesti. Ono, pa kaj, malo sam joj uzel tih jaja, bumo ih prodali, pa kaj nije da sam joj bubreg odrezal. Katastrofa. Koliko se užasavam pomisli da bi netko bez mojeg pristanka meni ćopio moje jajne stanice, toliko se užasavam uopće pokušati shvatiti kakav se monolog u njegovoj glavi odvija dok to radi? Odnosno, koje riječi sam pred sobom nalazi da bi se opravdao? Jer, ruku na srce, najgore je kad sam pred sobom osjećaš da si đubre, ti ako furaš svoj film i znaš da si u pravu, boli te briga za medije. Zanima me kako je on došao do tog stupnja da sam sebi može reć – da, to je okej kaj sam napravio – jer sigurno ne bi tolike zahvate učinio da se nećkao.
A da ne velim koji se biznis stvori oko te medicinski potpomognute oplodnje.
Uf, vidim da sam već preveć napisala, neki drugi put ću o samoj medicinski potpomognutoj oplodnji, ovo je sad već dosadno.

Hvala vam blogovci moji na lijepim riječima, budite mi veseli i prpošni i ne dajte da vjetar svakodnevnih briga i problema otpuše smiješak s vašeg lica!


Post je objavljen 13.01.2005. u 15:55 sati.