Prišt na jeziku moje prijateljice Barbare je,naravno nestao.Nazvala me još jučer navečer da me o tome obavijesti.Usput me iskritizirala zbog mog teksta jer je, kaže – prestručan.Uzalud mi ju je uvjeravati da tako značajni organ i zaslužuje stručni pristup.Malo mi je čak žao što sam se upustila u to pisanje,ali kad sam obećala, onda ću i završiti.Dakle, evo nastavka:
Svakako najvažnija funkcija jezika je u artikuliranju glasova – tu jezik pokazuje svoja prava i nenadmašna svojstva.Jednostavno je nemoguće detektirati koje sve i kakove pokrete radi jezik dok čovjek priča. Jezik istovremeno mijenja pri tom i svoj oblik i položaj u usnoj šupljini.Kako to uspijeva, tko to zna,ali uspijeva. Kod nekih ljudi to ide brže i savršenije, kod nekih sporije i ne baš tako savršeno, ali za manje savršenstvo nije pri tom krivnja na jeziku, nego u mozgu korisnika.
Unatoč svom savršenstvu i svestranoj funkcionalnosti(ili upravo zbog toga) ovaj moćni organ ipak je podložan i bolestima. Najpoznatija i najopasnija je upala jezika – glossitis, koja nastaje zbog povreda – ako se ugrizneš kod jela ili korištenja ovog organa u neke druge svrhe, a može nastati i od karioznog zuba, dakle zbog samovoljnog zapuštanja usne šupljine. Znakovi upale su karakteristični: jezik je crven, otečen, eventualno posut mjehurićima, a može biti i vrlo bolan. Na jeziku je česta bolest i kandidijaza, kad dolazi do razmnožavanja gljivica sa drugih mjesta u organizmu, a uzoci su,naravno guranje jezika tamo gdje mu nije mjesto.
No,sve ove boleštine ipak nisu česta pojava.Češće se javljaju oni banalniji poremećaji koji su svim ljudima više-manje poznati.Recimo,može doći do problema ako jezik koristiš istovremeno kao premetač hrane i organ za artikulaciju, a i u svim drugim kombinacijama koje čovjeku padnu na pamet.Onda obično kažemo – zapleo mi se jezik.
Sad sam se sjetila da postoje čak i neki živi stvorovi koji se zovu jezičari,ali ovaj trenutak sam u gužvi, pa ću o tome drugi puta. Budi mi dobro my dear Barbara:))
Post je objavljen 12.01.2005. u 07:39 sati.