Kikice ja imam,ime mi je Jana
rođena sam jednog,vrlo hladnog dana.
pričat ću vam kako,smjestite se fino,
zamislite da je ovo,jedno malo kino.
Prijateljice su dvije,vidjele se na ekranu,
kad su tamo,ljudi moji,ne trebaju,čak ni hranu.
Pričale su dugo,sve kasno u noć,
kreveti ih zvali,valjalo je leći poć.
Ne mare njih dvije,osmijehe si dijele,
"Spavat ćemo sutra!!!;jednoglasno vele.
Družile se tako,iz dana u dan,
svakog trena,sve im ljepše,kao neki san.
Tako je baš jednom,odlučila mi mati,
dragoj prijateljici,jedan darak dati.
Ali,ne baš kakav darak,mislila je mati,
Ja ću sebe malenu,Danijeli dati!!!
Krojila je žurno,i po mjeri šila,
najsretnija tada,mati mi je bila.
Svu je svoju ljubav,u meni tad tkala
kako bi me Danijeli,jednog dana dala.
Sve u trenu,tijelo,puno mi je bilo,
dok me je oblačila,sjela sam u krilo.
Kad je kikice mi vezala,svojom vještom rukom,
mašnice mi stavila,me baš teškom mukom.
"Gotova si lutkice!!!" povikala je mati
"Ja ću tebe malena, od sad Jana zvati!!!
Vjerujte mi ljudi,sve to nije šala,
moja me ja majčica,Danijeli dala.
I nije mi žao,što u stanu živim,
jer,s prozora se malenog,ovom svijetu divim.
Strpljivo ja čekam,svoju drugu mati,
da se,s posla umorna,meni kući vrati.
Ljubac će mi staviti,na vrh moga nosa,
obuti mi cipele,da ja nisam bosa.
Potom će me staviti, u to krilo meko,
a ja ću u mislima otploviti daleko.
Hranit će me,svojim mekim glasom i
nježno ljuljuškat,svojim gipkim stasom.
Kad nam dođe,tamna noć,spavat ćemo obje poć,
svatko, u svoj krevet meki,sanjat sanak neki
A kad zazvoni nam ,naša ura,
povikat ćemo obje " Hura,hura!!!"
Mora ići, moja mati,ja to dobro znam,
na odlasku joj,nježan pogled i poljubac vrući dam
Tad, strpljivo ja čekam,svoju drugu mati,
da se,s posla umorna,meni kući vrati...
posvećeno Danijeli-Ani Morić,Zagreb
Ovo što se trenutno može čitati na mojoj stranici su zapravo izvadci iz zbirke pjesama " IZA PLAVIH OČIJU "
Post je objavljen 09.01.2005. u 19:01 sati.